AI i utjecaj na mozak

“Mislim da AI donosi jednu od najvećih promjena u načinu rada i života koje smo vidjeli u posljednjih nekoliko desetljeća. Kao i svaka velika tehnološka promjena, nosi ogroman potencijal, ali i određene rizike ako ga budemo koristili bez svijesti i kritičkog promišljanja.

AI danas može značajno unaprijediti poslovanje:

• ubrzati procese,
• rasteretiti ljude repetitivnih zadataka,
• pomoći kod administracije,
• analize podataka,
• pisanja sadržaja i
• otvoriti više prostora za kreativni i strateški rad.

U tom smislu, njegova vrijednost je ogromna i mislim da ga ne treba ignorirati niti ga se bojati.

S druge strane, mislim da trebamo biti vrlo oprezni u načinu na koji ga koristimo.

Ne mislim da AI sam po sebi zaglupljuje ljude.

Mislim da problem nastaje onda kada ga počnemo koristiti kao zamjenu za vlastito razmišljanje, umjesto kao alat koji nam pomaže razmišljati kvalitetnije, brže i šire.

A mozak se, baš kao i mišić, razvija korištenjem.

Razvija se kroz kreativno razmišljanje, brainstorming, povezivanje ideja, traženje rješenja, propitivanje i donošenje zaključaka. Ako AI počnemo koristiti za apsolutno sve, postoji realna mogućnost da dio tih sposobnosti s vremenom oslabimo.

Slično se dogodilo i s mobitelima. Nekad smo znali desetke telefonskih brojeva napamet, danas jedva znamo i vlastiti. Tehnologija nam je olakšala život, ali je određene funkcije mozga jednostavno prestala tražiti od nas.

Mislim da će se nešto slično događati i s umjetnom inteligencijom.

To posebno vidim kroz djecu i obrazovni sustav. Škole su kod nas nažalost nisu promijenile zadnjih 50 godina, dok je AI došao gotovo preko noći. Ne koristi se sustavno u nastavi, ali se već koristi za domaće zadaće, eseje i pronalaženje gotovih rješenja. I upravo će ta generacija jednog dana dolaziti na tržište rada.

Iz HR perspektive, to je vrlo važna tema. Često pričamo o novim generacijama zaposlenika, njihovoj koncentraciji, motivaciji ili kritičkom razmišljanju, ali zaboravljamo da su to zapravo djeca koju mi danas odgajamo i oblikujemo kao društvo.

Nedavno sam baš sudjelovala na jednom panelu o korištenju AI-u u HR-u te je jedan od kolega panelista rekao da postoji opasnost da odgajamo generaciju “idiota”. Mislio je na našu djecu, a to su ljudi koji više neće znati kritički razmišljati jer će odgovore uvijek tražiti izvana. Mislim da u tome ima istine ako toga ne postanemo svjesni kao roditelji odnosno društvo.

S druge strane, vjerujem da nije rješenje odbacivati AI. I sama sam u vlastitoj kompaniji vidjela da ljudi često imaju otpor prema AI alatima jer ih doživljavaju kao prijetnju ili osjećaju strah od promjene. To je potpuno ljudski i prirodno.

Zato mislim da je ključ u edukaciji, odgovornom korištenju i jasnim okvirima. Kompanije bi trebale educirati zaposlenike kako koristiti AI, definirati pravila i procedure, ali paralelno razvijati ono što AI ne može zamijeniti: ljudsko razmišljanje, svijest, etiku, kreativnost, emocionalnu inteligenciju i sposobnost donošenja odluka.

AI može biti izvrstan sparing partner za mozak, ali ne smije postati zamjena za mozak.

Po meni, budućnost neće pripadati ljudima koji samo znaju koristiti AI, nego ljudima koji će uz AI i dalje znati misliti svojom glavom. Najveća opasnost nije tehnologija sama po sebi, nego trenutak u kojem čovjek prestane svjesno upravljati njome i prepusti joj vlastito razmišljanje.”

Razgovarala: Kristina Androlić

Photo: AI, privatna arhiva Sanja Damiani