Emocije su naš GPS i one nikad ne lažu
Jeste li čuli za projekt #recimikakosi? Iza projekta stoji Monika Melnjak, direktorica poduzeća MBM PSY j.d.o.o. za psihološku djelatnost. Projektom želi podići svijest javnosti o potrebi edukacije u području mentalnog zdravlja najranjivijih skupina, a to su nezbrinuta djeca. Za više informacija o njenom radu i važnosti mentalnog zdravlja pročitajte intervju.
Zašto ste postali psihologinja?
Više je razloga zašto sam se odlučila upravo za to zanimanje. U osnovnoj školi sam takoreći „gutala“ knjige triler žanra, jer me to jako zanimalo te sam tako pročitala jednu knjigu u kojoj je protagonistica bila višestruka ličnost koja ja odlazila na tretmane kod psihoterapeuta. To me izuzetno intrigiralo i ostalo u meni kao područje od značajnog interesa. U srednjoj školi ljubav prema psihologiji je rasla kako sam slušala taj predmet u Gimnaziji, a istovremeno sam sama prolazila neke teške periode i shvaćala pomalo koliko je rad na sebi važan. Na maturi sam odabrala pisati maturalni rad na temu „Višestruki poremećaj ličnosti“ gdje sam još dublje ušla u problematiku. Tako da bismo mogli reći da je moj odabir nekako višeslojan, ali samim time značajniji i krajniji.
Kako je raditi s djecom, a kako s odraslima?
Pa, razlike zaista postoje. Ovisno o dobi djece i problematici, kao i naravno problematici kod odraslih. Rad s djecom je često više momentalno nagrađujući, jer djeca puno brže i lakše uče te se češće brže vide rezultati. Osim toga, djeca su emocionalno topla, zabavna na svoj nevini način te i u meni samoj bude dijete u meni. No, ne smijemo zaboraviti da rad s djecom uvijek uključuje i rad s roditeljima, što je ponekad manje zabavan dio posla. Djeca su spremna na promjene, roditelji ne uvijek. Stoga rad s dječjom populacijom zahtjeva možda ipak više energije i vještina.
Rad s odraslima zahtjeva naravno potpuno drugačiji pristup, određenu dozu ozbiljnosti i potrebnog autoriteta. Osobno sam se ipak više našla u radu s adolescentima i odraslima, no kroz suradnje koje Centar MBM ima s vrtićima povremeno i dalje radim s djecom vrtićke dobi i roditeljima.
Kako je nastao Centar za mentalno zdravlje?
Centar MBM nastao je kao posljedica svih poslova koje sam radila u jednom trenutku. Bila sam zaposlena u stalnom radnom odnos u Općoj bolnici Varaždin na odjelima za psihijatriju i pedijatriju, a moja potreba za raznolikošću i želja za znanjem dovela je do toga da i u bolnici radim primjerice i kao dio barijatrijskog tima, da vršim predavanja za medicinsko osoblje i sl. Uz taj posao, radila sam kao asistent na Sveučilištu Sjever, profesoricama Andreji Brajši-Žganec i bivšoj predsjednici Hrvatske psihološke komore, Andreji Bogdan. Zatim sam radila u Savjetovalištu Društva psihologa Varaždin i bila njegova dopredsjednica; radila sam kao vanjski suradnik u dječjem vrtiću „Ježić“ u Črešnjevu i bila članica tima koji je predstavljao Varaždin u Europskom projektu „Grad prijestolica za mlade“. U jednom trenutku sam shvatila da je rad na toliko različitih mjesta i toliko sati u danu dugoročno neodrživ i da bi mogla nekako tu energiju i kompetencije usmjeriti u nešto svoje.
Centar sam prvo bila samo ja, a sada u njemu stalni radni odnos ima još jedna kolegica te aktualno imamo još tri psihologinje kao vanjske suradnice.
Koje sve Akademije nudite u sklopu Centra MBM i kome su namijenjene?
Prošle jeseni krenuli smo sa projektom Akademija, koji je zapravo proširena verzija prvotne Akademije za roditelje koju smo vodile kolegica Tea Bukvić-Rezo i ja u okviru Društva psihologa Varaždin. U tom trenutku prošle godine u Centru smo bile nas tri i shvatile smo da bi zapravo svaka mogla imati svoju Akademiju sa specifičnom populacijom, tako da smo organizirale edukacije za adolescente (Mala škola psihologije i emocionalnog razvoja), roditelje (Akademija za roditelje) i odrasle (Akademija za mentalno zdravlje). Akademije su zahtjevale puno posla i donijele nam dodatnog posla i klijente tako da se prvotni plan njihovog održavanja ponovo na proljeće neće ostvariti, no imamo u planu novu generaciju upisati ponovo na jesen.
Što je projekt #recimikakosi?
Projekt #recimikakosi - Roditelji za djecu ima u cilju podizanje svijesti javnosti o važnosti zaštite mentalnog zdravlja, a slijedom toga ističe i potrebu edukacije o mentalnom zdravlju. Prvi i osnovni korak prema osvještavanju postojanja mentalnog zdravlja i upoznavanja s pojmom mentalne higijene, jest osvještavanje vlastitih emocija i nužnosti za razgovorom o njima. Često se događa da odrasli zbog užurbanog života i drugih obaveza zanemaruju razgovor o emocijama sa svojom djecom, što u djeci ostavlja osjećaje tuge, frustracije i bezvrijednosti. Epidemiološka situacija u kojoj smo se našli itekako utječe na mentalno zdravlje, stoga je to još jedan veliki razlog zašto je upravo sada ključno vrijeme za razgovore o emocijama.
Sa željom da se ta problematika psihološke nestabilnosti djeteta približi općoj populaciji na aktualan i zanimljiv način, nastala je ideja da se na zaštitnim maskicama za lice, kroz šest zanimljivih animiranih likova prikaže šest osnovnih emocija. Kroz scene iz njihovih života može se lakše pokrenuti razgovor s djecom i naučiti ih kako se nositi s pojedinom emocijom.
Projekt #recimikakosi imao je prošle godine i humanitarni karakter. Kako i zašto je došlo do toga?
Kad sam pokretala privatni biznis, na umu mi je bilo da ne želim zaboraviti na aktivizam i volonterstvo, što je veliki dio mog života od kad sam krenula na fakultet. Nekako mi je bilo sasvim logično da ako radim kampanju, da ona bude humanitarnog karaktera. S obzirom na priču koja stoji iza kampanje, odlučila sam da bi imalo smisla sredstva usmjeriti prema nezbrinutoj djeci. Tu nije bilo puno dilema i promišljanja, oko toga hoće li kampanja biti humanitarnog karaktera i kome će biti usmjerena. Puno više posla i nedoumica smo imali prilikom realizacije projekta. No, sad mogu reći da imam i to iskustvo pa ću biti pametnija i spretnija s nekom budućom humanitarnom kampanjom.
Kakva je svijest o važnosti mentalnog zdravlja u Hrvatskoj?
Mi kao narod i dalje nismo poznati po prihvaćanju mentalnog zdravlja kao dio sveukupnog zdravlja te i dalje jako često prevladava mišljenje da ukoliko ideš kod psihologa – mora da si lud. Svjetska, kao i lokalna situacija unazad dvije godine nekako su sami po sebi nametnuli mentalno zdravlje kao važno pa su ljudi počeli promišljati o tome. I to je odlično, to je prvi korak.
No, moram primjetiti da nije rijetkost da nam dođu klijenti smanjene unutarnje motivacije i povećane doze skepticizma, a došli su samo zato jer su potrošili sve druge opcije pa da mogu reći da su eto sve probali. To nam je veliki izazov u poslu, jer tad prije svega je potrebno raditi s tim otporom i skepsom s kojom klijent dolazi i tek nakon što osoba prihvati da zaista ima neku poteškoću psihičkog karaktera, tek onda možemo zapravo i raditi s tim problemom. U Centru se zaista nastojimo baviti s osvještavanjem važnosti mentalnog zdravlja putem djelovanja na društvenim mrežama, sudjelovanja na predavanjima, osmišljavanjem svojih predavanja, edukacija, kampanja i sl.
Koja je razlika između psihološkog savjetovanja i psihoterapije?
Psihološko savjetovanje u pravilu je kraći proces usmjeren na neki blaži/manji/svakodnevni problem. Prilikom psihološkog savjetovanja uloga psihologa je pružiti podršku klijentu i usmjeriti ga na adekvatno rješavanje tog problema. Tu su dozvoljeni i savjeti, što se pri psihoterapijskom procesu gotovo uopće ne koristi. Psihološko savjetovanje može obavljati svaka osoba koja je diplomirala psihologiju.
Psihoterapija je obično dugotrajniji proces koji uključuje detaljnjiji uvid u klijentov život i problematiku te je usmjerena na upoznavanje klijenta sa vlastitim psihičkim procesima, na upoznavanje klijenta sa samim sobom te na sticanje uvida. To se postiže tehnikama specifičnima s obzirom na određeni psihoterapijski pravac. Psihoterapiju može pružati psiholog ili psihijatar koji se dodatno educirao za određeni psihoterapijski pravac. Neke psihoterapijske pravce mogu završiti i osobe koje nisu ni psiholozi ni psihijatri, to ovisi o specifičnom pravcu.
Koje bi bile male, svakodnevne smjernice za očuvanje mentalnog zdravlja pojedinaca?
Brinite o sebi i svojim potrebama. Osluškujte se i nemojte zanemarivati svoj unutarnji glas i emocije. Emocije su naš GPS i one nikad ne lažu. Kad ih naučimo prepoznati, imenovati, znati što koja emocija za nas znači i kako se s njima nositi, tada smo zasigurno na dobrom putu prema željenom cilju/ciljevima.
Manje se kažnjavajte, a više uključite razumijevanje za sebe i svoje postupke. Budite blagi prema sebi. Nagradite se za uspjehe, pružite si vrijeme za odmor i opuštanje.
Uložite u svoj osobni razvoj. Naučite više o adekvatnoj komunikaciji, anksioznosti, o tome kako se nositi sa stresom, kako imati više samopouzdanja i kako imati zdrave odnose. To sve su temelji da bi mogli biti psihički stabilni, zadovoljni sa sobom i svojim životom.
Gdje Vas se može pronaći i stupiti u kontakt s Vama? Jeste li prisutni na društvenim mrežama?
Imamo web stranicu, Facebook i Instagram stranice. Na sve te načine može se stupiti u kontakt s nama bilo da imate samo neko pitanje vezano uz mentalno zdravlje, bilo da želite rezervirati termin kod nas. Pristupačne smo, otvorene, nikad ne osuđujemo, a svakom klijentu pristupamo na individualan način tako da se možete javiti bez ustručavanja putem sljedećih linkova:
Photo: privatna arhiva M. Melnjak