Financije odlučuju tko opstaje

Alma Krpan osnivačica je Krpan Consult, financijska savjetnica s više od dvadeset godina iskustva - prvo u bankarskom sektoru, gdje se specijalizirala za kreditne rizike i financiranje poduzeća, a potom u savjetovanju malih i srednjih poduzetnika. Taj spoj dviju perspektiva čini je neobičnom kombinacijom: zna što banke gledaju kad ocjenjuju vaše poslovanje i kako te iste informacije pretočiti u konkretne, izvedive korake za poduzetnika. Kroz svoje poduzeće danas poduzetnicima pruža usluge vanjskog CFO-a, izradu poslovnih planova i investicijskih studija, procjenu vrijednosti poduzeća te financijske edukacije.

Razgovarali smo o tome što znači dobro upravljati financijama, i zašto toliko poduzetnika to otkrije tek kad je kasno.

S čime se poduzetnici najčešće javljaju po pomoć - i kada?

Javljaju se u različitim trenutcima: neki kad planiraju investiciju ili traže financiranje, neki kad žele uvesti red u financijsko praćenje, a neki kad im zatreba procjena vrijednosti poduzeća ili priprema poslovnog plana.

No ima i onih koji dođu kad likvidnost počne škripati ili kad banke počnu postavljati neugodna pitanja. U tim situacijama prostor za manevar je uži, ali i tu se često da nešto napraviti. Samo je puno bolje kad se dođe na vrijeme.

Što je po Vama temelj dobrog financijskog upravljanja?

Znati gdje se nalazite i kamo idete - u brojevima. To zvuči jednostavno, ali u praksi mnogi poduzetnici nemaju jasnu sliku novčanog toka, ne prate redovito financijske pokazatelje i nemaju projekcije za nadolazeće razdoblje.

Često rade na temelju osjećaja, a ne podataka.

I dok posao ide, to nekako prolazi. Kad se situacija promijeni, nema više prostora za improvizaciju.

Koji su najčešći znakovi da nešto nije u redu, a poduzetnici ih ignoriraju?

Ponekad počne već na razini prihoda i troškova - kad se ne prati dovoljno pažljivo odnos između njih i poslovanje polako klizi u gubitak, a da se to dugo niti ne primijeti. Kašnjenja kupaca postanu normala, zalihe se nabavljaju stihijski, a kratkoročni krediti za pokrivanje tih rupa postaju rutina - bez razmišljanja o tome je li to uopće ispravno strukturirano. Novčani tok postaje sve nepredvidiviji, pa nije jasno hoće li biti dovoljno sredstava za servisiranje redovnog poslovanja. Svaki od tih signala sam za sebe možda nije alarm, ali zajedno ukazuju da financijsko upravljanje nije sustavno.

Što je najgora stvar koju poduzetnik može napraviti kad osjeti da mu prihodi padaju?

Ne reagirati - ili reagirati samo na simptome, a ne na uzrok. Najčešći obrazac koji viđam je krpanje rupa: uzme se kratkoročni kredit da se pokriju tekuće obveze, odgodi se jedan problem, ali ne sagleda se cjelina.

Novčani tok se ne planira unaprijed, troškovi se ne preispituju, investicije se ne stavljaju na pauzu iako bi trebale. I tako se postupno situacija pogoršava, sve dok ne postane očito da je neodrživa.

Kako bi, nasuprot tome, izgledao dobar pristup, kako si mogu pomoći?

Napraviti korak unatrag i sagledati cijelo poslovanje. Izraditi financijski plan s realnim pretpostavkama i vidjeti kakav je utjecaj na novčani tok. Pregledati sve troškove i odljeve - što je doista kritično za poslovanje danas, a što može stati ili se odgoditi? Vidjeti ima li mogućnosti za restrukturiranje kredita do ponovne stabilizacije. I iz te pozicije - s jasnom slikom i argumentima - razgovarati s bankama ili partnerima o mogućnostima. To je potpuno drugačiji razgovor nego kad dođete bez plana i tražite spas.

Koliko je važno imati više scenarija, odnosno analize osjetljivosti?

Jako važno, i to je nešto što mnogi preskaču. Bazna projekcija i financijski plan daju jednu sliku, ali poslovanje je neizvjesno. Što ako prihodi padnu još 20%? Što ako ključni kupac kasni s plaćanjem? Što ako planirana investicija probije troškovnik? Kad unaprijed razmislite o tim scenarijima, niste iznenađeni – imate plan B. Ujedno vam pokazuje koliko je vaše poslovanje otporno na promjene u okolini.

Mnogi poduzetnici izbjegavaju razgovor s bankama dok situacija nije kritična. Je li to greška?

Definitivno. Banke puno bolje reagiraju na poduzetnika koji dolazi proaktivno, s jasnom slikom i planom, nego na onog koji dolazi kad je već u blokadi. Reprogram, prilagodba uvjeta, refinanciranje - sve su to razgovori koji su mogući, ali puno lakši dok ste još u poziciji pregovaranja.

Čekanje da "prođe samo" obično samo sužava prostor za manevar.

Gdje je granica između onoga što poduzetnik može sam i kada treba potražiti stručnu pomoć?

Nema čvrste granice, ali postoji jedno dobro pitanje: imam li jasnu financijsku sliku svog poslovanja i znam li kamo idem sljedećih 6 do 12 mjeseci? Ako odgovor nije siguran "da" - vrijedi razgovarati s nekim. Ne zato što poduzetnik nije sposoban, nego zato što financijsko upravljanje zahtijeva specifično znanje i, što je jednako važno, distancu.

Teško je biti objektivan prema vlastitom poslovanju.

Vi u svom radu upravo pružate tu vrstu podrške. Kako to izgleda u praksi?

Radim kao vanjski CFO - malim i srednjim poduzećima pružam razinu financijskog upravljanja kakvu inače imaju samo veće tvrtke, ali u modelu prilagođenom njihovim potrebama. Zajedno postavljamo praćenje i planiranje, izrađujemo projekcije, poslovne planove i analize novčanog toka. Pomažem i pri pripremi zahtjeva za banke, jer znam što one gledaju i kako im prezentirati poslovanje na način koji gradi povjerenje. Radim i procjene vrijednosti poduzeća i edukacije za poduzetnike koji žele bolje razumjeti vlastite brojke.

Što biste na kraju poručili poduzetniku koji čita ovaj razgovor?

Financijsko upravljanje nije samo računovodstvo i porezne prijave.

To je alat za donošenje boljih odluka - svaki dan, a posebno u trenucima kad je teško. Puno je lakše, pametnije i jeftinije baviti se financijama dok je mirno, nego čekati da zaškripi. Brojke ne lažu, i bolje je da ih vi razumijete prije nego što to moraju učiniti drugi umjesto vas.

Hvala na razgovoru, nadamo se da će mnogima koristiti ovi savjeti.

Razgovarala: Kristina Androlić

Foto: Privatna arhiva Alma Krpan