Portal za poduzetnike, mikro i mala poduzeća
Od volontiranja do poduzetništva

Hrabri koraci u poduzetništvo u doba pandemije

Datum objave: 22. rujan 2021.

Već ste prije imali prilike čitati priče poduzetnica iz Hrvatske. No, ovaj put donosimo vam poduzetničke priče žena koje su za vrijeme pandemije odučile ostvariti svoje ideje i snove. Usudile su se napravite prve korake i krenule stvarati svoju poduzetničku priču u Lijepoj našoj. Kako i zašto, saznajte u nastavku.

Maja Rupčić – Outtabox, obrt za grafički dizajn i promidžbu

Završili ste Ekonomski fakultet. Tijekom studija volontirali ste u udruzi Ekonomska klinika. Koja vam je najdraža uspomena iz vremena studiranja, ali i volontiranja?

Moja najdraža uspomena iz vremena studiranja je upravo udruga Ekonomska klinika. Tamo je sve počelo. U udruzi sam naučila sve o marketingu, organizaciji događaja te sam razvila svoje socijalne vještine. Volontiranje se često smatra ''besplatnim radom'' i ''gubljenjem vremena'', ali moje iskustvo je potpuno suprotno. U udruzi sam se osjećala prihvaćeno i cijenjeno zbog toga što se svako mišljenje uvažavalo, svaka ideja se razmatrala i sve smo projekte timski odradili. Rado se prisjećam trenutka kada smo predavali u osnovnim školama o novcu, štednji i bankama. Znala sam da smo odgovorni prenijeti osnovnoškolcima svoje znanje na način koji oni razumiju i koji je prigodan za njihovu dob. Te smo godine dobili i Rektorovu nagradu upravo za projekt Financijske pismenosti osnovnoškolaca. Nikada nisam požalila što sam volontirala u svoje slobodno vrijeme i uvijek s radošću pričam o godinama koje sam provela s prekrasnim ljudima i zajedno s njima pomogla svojoj zajednici kroz bezbroj projekata namijenjenih djeci, mladima, OPG-ovcima, nezaposlenima i poduzetnicima.

Kako je započela Vaša priča zvana Outtabox.hr?

Moja priča je zapravo počela prije nekoliko godina kada sam odlučila s čime se želim baviti i postavila si ciljeve koje moram ispuniti. Tad sam bila studentica i sve je bilo samo na papiru. Cilj je bio završiti fakultet te se dodatno obrazovati u području grafičkog dizajna i marketinga. Često se znam našaliti i reći da je moj put krenuo još u osnovnoj školi kada mi je brat pokazao Photoshop u koji sam se zaljubila i kada sam počela uređivati fotografije i stvarati neke svoje kreacije. Oduvijek sam znala da sam kreativna, snalažljiva i da volim raditi dinamičan posao, ali nisam mogla zamisliti da ću otvoriti obrt usred pandemije. 

Naravno, nije mi žao što sam se odlučila na taj korak jer mi je on promijenio život. Zanimljivo je da sam jednog dana u ožujku 2020.godine samo odjednom odlučila početi objavljivati svoje radove na Instagram i Facebook. Nisam imala puno očekivanja, ali nakon što su me zamijetili, javili su mi se prvi potencijalni klijenti i partneri. Tad sam shvatila pravu moć društvenih mreža i odlučila da će baš 2020. godina biti idealna za realizaciju moje dugogodišnje ideje.

Otvaranjem obrta, otvorilo mi se bezbroj poslovnih i privatnih mogućnosti. Prisustvovala sam na nekoliko konferencija, edukacija, poslovnih druženja te stekla nove prijatelje, partnere i klijente. Svakog dana naučim nešto novo, od računovodstva, administracije, tehničke podrške pa sve do odnosa s ljudima i poslovnim partnerima. Ni jedan dan mi nije isti i nikad mi nije dosadno. Trenutno radim sportski marketing, EU projekt za djecu, dizajniram majice, postere i sve ostale materijale, organiziram različite događaje i edukacije – i mogu vam reći da su mi svi projekti jednako važni i dragi.

Koja Vam draga uspomena ili događaj iz prve godine poduzetništva pada na pamet? 

Moram na početku reći da mi je najdraža uspomena velika podrška koju sam dobila od svoje obitelji i svojih najbližih prijatelja. Čak su oni više vjerovali u mene nego ja u sebe. 
A što se tiče događaja vezanih uz sami posao, najviše sam se razveselila ponudi da radim dizajn pakiranja za jedan prehrambeni proizvod koji će se prodavati u velikim marketima po Lijepoj našoj. Sama pomisao na to da će tisuće ljudi na svojim stolovima držati proizvod koji ima moj dizajn mi je bila nevjerojatna. Dugo smo dizajnirali pakiranje proizvoda, doveli ga do savršenstva i napokon je prije mjesec dana došao na police supermarketa i mojoj sreći nije bilo kraja. Bila sam jako ponosna na sebe jer se malim obrtnicima i poduzetnicima nije lako probiti u današnje vrijeme u kojem imamo jako puno talentiranih i sposobnih ljudi. Na sreću, tržište je dovoljno veliko za sve nas!   

Koje ste tri važne lekcije naučili u poduzetništvu?

1) Uvijek cijeni sebe i svoje usluge! Većina obrtnika i poduzetnika prihvaća poslove ispod cijene jer naravno, život je drastično poskupio i netko ne može birati i kalkulirati svaki posao. Smatram da treba izaći u susret klijentu i prilagoditi cijene situaciji, zahtjevima i mogućnostima. Međutim, ne smijemo dopustiti da netko omalovaži naš rad, kvalitetu, ulaganje u obrazovanje i dugogodišnje usavršavanje.

2) Kad god imaš priliku – saslušaj i podrži svog kolegu/kolegicu, bili vi konkurencija, partneri ili suradnici. Uvijek podijeli i svoje iskustvo, savjete i ideje. Možda se tebi tako ne čini, ali samo jedan tvoj savjet ili razgovor može pozitivno utjecati na osobu koja je nesigurna ili ima manjak motivacije. Nikad nisam odbila nekome odbila pomoći, iako nisam uvijek znala odgovor na pitanje. Bez obzira na to, uvijek bi osobu uputila na to gdje može pronaći točan odgovor, koga pitati. Sigurna sam da zato danas oko sebe imam divne ljude od povjerenja.

3) Nikad nemoj propustiti priliku da naučiš nešto novo! U zadnje vrijeme se nudi jako puno besplatnih tečajeva ili radionica za različite struke i industrije. Smatram da svatko može naći nešto za sebe i da je važno biti pravovremeno i točno informiran o novostima na tržištu. Možeš razmišljati kako ti edukacija ''troši vrijeme'' ili obogaćuje znanje koje onda prodaješ kroz svoje usluge. Nije nužno educirati se samo u svojoj struci. Potrebno je proširiti vidike i čitati različite knjige, gledati dokumentarne emisije ili učiti nove jezike – sve ove aktivnosti će pridonijeti razvoju novih ideja i podizanju motivacije.

Što ste dobro/loše uvidjeli kao žena poduzetnica u Hrvatskoj?

Ono što ja općenito volim kod našeg naroda je zajedništvo koje se uvijek izrodi kada netko treba pomoć.  Kada sam otvorila obrt, jedna od prvih stvari koje sam prodavala su bile majice s mojim dizajnom. Preko webshopa ''Printee'' sam dobila priliku ponuditi svoj dizajn i moji su se prijatelji i poznanici odmah angažirali da kupe majicu, slikaju se i promoviraju me bez imalo razmišljanja. Baš prije nekoliko dana sam upoznala čovjeka čija poznanica ima nekoliko mojih majici, dugo me prati i svima priča o malom i simpatičnom obrtu kojeg je slučajno pronašla. Nisam mogla vjerovati koliko je svijet mali i u tom trenutku sam pomislila da sam na pravom putu i da ljudi počinju cijeniti male proizvođače i hrvatski brend.

Što se tiče loših strana poduzetništva, tu je najveći problem naravno - birokracija i hrpa procedura koje su u nekim razvijenijim zemljama puno jednostavnije za male poduzetnike. Svrha otvaranja obrta ili mikropoduzeća je da možeš raditi samostalno ono što zaista voliš i u čemu si najbolji, ali ponekad se uhvatiš kako satima ispunjavaš papire, obrasce i formulare. Usprkos svemu tome, sigurna sam da vrijedi pokušati ostvariti svoj san, raditi ono što voliš i biti ispunjen na kraju dana.

 

Anamarija Filipović-Srhoj – FILIA

Zašto se brend zove FILIA i od kuda Vam ideja za ovakav pothvat?

Nakon desetak godina rada u struci, kao kostimograf i asistent kostimografa, uslijed životnih promjena došlo je do potrebe za pokretanjem vlastitog modnog  brenda. FILIA je nastala iz moje fascinacije modom, finom majstorskom izradom povijesnih odjevnih predmeta i bogatstvom hrvatske etnografske baštine. Brend je dobio ime FILIA jer dolazim iz obitelji poduzetnih i zanimljivih žena koje su sva svoja znanja, ljubav i iskustvo prenosile s majke na kćer, s bake na unuku. Kroz FILIU želim ukazati na veliku vrijednost tekstilnih rukotvorina koje su nam žene ostavile u nasljeđe. Želim pokazati da je i danas moguće izrađivati odjeću koja će u nama buditi duboke emocije. Nekada se ulagalo daleko više truda u izradu i ukrašavanje odjevnih predmeta koji su se čuvali, dugo nosili te potom i nasljeđivali. Brend FILIA želi poticati ručnu izradu, istraživati i promicati bogatstvo hrvatskog narodnog ornamenta te stvarati odjevne predmete koji su kombinacija suvremenih trendova i potreba moderne žene te vrhunske izrade koja puno pažnje pridaje ručno rađenim ukrasima.

Što možemo očekivati od jesen/zima kolekcije?

Kolekcija FILIA jesen/zima 21/22 nastavak je istraživanja kojima se bavila ljetna kolekcija. Najvažniji dio osmišljavanja FILIA kolekcije je proučavanje i suvremena primjena starinskih motiva i tehnika koje me privuku. Svi ti starinski načini ukrašavanja su neiscrpan izvor inspiracije. U sklopu kolekcije istražujemo posavske i slavonske motive i tehnike ukrašavanja odjevnih predmeta te ih primjenjujemo na suvremen način koji je u skladu s trenutnim trendovima. Za izradu zimske kolekcije koristimo pamuk, svilu, vunu i ručno tkani lan. Radi se o capsule kolekciji koja se sastoji od košulja, haljina, suknje i hlača koje je lako kombinirati. Svi odjevni predmeti vrlo su ženstveni, nosivi u više prigoda od poslovnih sastanaka do slobodnog vremena.

Koji odjevni predmet iz ljetne kolekcije biste preporučili našim čitateljicama, poslovnim ženama i zašto?

Svi odjevni predmeti iz ljetne kolekcije brenda FILIA izrađeni su od stopostotnog lana. Dio kolekcije izrađen je od industrijskog lana talijanske proizvodnje dok je drugi dio kolekcije na koji sam posebno ponosna izrađen od ručno tkanog lana posebno za ovu kolekciju. Svi odjevni predmeti ukrašeni su ručno rađenim vezovima i čipkama. Lan je prekrasan materijal za izradu odjevnih predmeta, prozračan, ima antibakterijsko djelovanje, izdržljiv je i vrlo atraktivan. Ručno tkani lan vrlo je ugodan, nije kemijski tretiran, iznimno je dugotrajan. Mislim da je velika privilegija kupcima ponuditi komade koje smo u potpunosti ručno izradili u Hrvatskoj bez dodatnih kemijskih procesa od samog tkanja tkanine do cjelokupne izrade. Preporučujem čitateljicama da pogledaju našu kolekciju te da odaberu komad koji im najviše odgovara. Izrađujemo i odjevne predmete po mjeri koje prilagođavamo potrebama klijentica. 

Kako je biti žena poduzetnica u Hrvatskoj?

Biti žena poduzetnica u Hrvatskoj  vrlo je zanimljivo i zahtjevno ako se izražavamo u vrlo pozitivnom smislu. Kada svemu tome dodate i umjetničko zanimanje postane još zanimljivije. Iako je tekstilna industrija u Hrvatskoj u jako lošoj poziciji, ipak sam se odlučila na osnivanje vlastitog brenda jer stvarno vjerujem u vrijednosti koje FILIA razvija. Smatram da se modna industrija u svijetu napokon počela malim koracima mijenjati te se nadam da će sve više klijenata prepoznati vrijednost brenda koji uz vrhunski dizajn njeguje i odnos prema tradiciji, u potpunosti lokalno izrađuje odjevne predmete, koristi samo prirodne materijale za izradu te promovira  kulturnu baštinu.

Što biste izdvojili kao posebnost Lijepe naše? Koja stvar/ mjesto Vas oduševljava?

Posebnost Lijepe naše definitivno jest raznolikost. Oduševljavaju me prirodne ljepote Hrvatske i bogatstvo kulturne baštine Lijepe naše. Naravno, najviše sam vezana uz Dubrovnik i poluotok Pelješac jer sam tamo odrasla. Dubrovnik je sigurno zaslužan za brušenje mojih osjetila i razvijanje ljubavi prema kulturnoj baštini, povijesti i umjetnosti. Hrvatska ima veliki potencijal, nadam se da će ga uspjeti ostvariti.

 

Lucija Lacković – LULA.hr, obrt za promidžbu

Pisali ste diplomski rad na temu „Obrt s paušalnim oporezivanjem kao oblik zapošljavanja poduzetnika početnika u Republici Hrvatskoj“. Kako ste došli na tu temu? Kasnije ste odlučili i postati poduzetnicom. Slučajnost ili ste imali otprije plan što želite biti?

Upisom diplomskog studija više sam se aktivirala vezano uz poduzetništvo, odlazila sam na razne konferencije, radionice i tamo doslovno “upijala” svaku riječ malih poduzetnika. Atmosfera npr. u ZICER poslovnom inkubatoru me očarala, nekako sam tako zamišljala “ured iz snova”. Kreativnost, mladost, ali i ludost (ili hrabrost) prisutni su u poslovnom inkubatoru i to me je jako privlačilo. Obrt s paušalnim oporezivanjem postao je sve popularniji i sama sam počela razmišljati ako bi ušla u poduzetništvo, da bi ovaj pravni oblik bio dobar za početak. Kako se bližio odabir teme za diplomski rad htjela sam uzeti nešto što će mi i kasnije koristiti, tako da sam odlučila putem diplomskog rada istražiti više o obrtu s paušalnim oporezivanjem i na temelju toga odlučiti odgovara li mi taj pravni oblik. Nisam imala plan što želim biti, čak me je bilo i strah završetka fakulteta jer se tada podrazumijeva da si već pronašao “posao iz snova”, ako nisi, da barem znaš u kojem poduzeću želiš raditi i sl. Nisam imala ništa od toga. Rekla bih da je taj “strah” prilično prisutan među studentima, mnogi tek na kraju fakulteta otkriju da ih završena struka uopće ne zanima ili se bore što i kako dalje jer nisu već pronašli idealan posao i ne znaju ni opisati kakav bi to bio “idealan” posao za njih. Mene je pratilo nezadovoljstvo što nisam znala kakav bi to bio “idealan” posao za mene, ali sam imala u sebi veliku želju da to bude dinamičan posao i da mogu izraziti svu svoju kreativnost. Tijekom studiranja radila sam i volontirala na jednom StartUp projektu i taj se projekt pokazao kao dobra prilika za poduzetnički početak. Nisam mogla ni zamisliti u kojem će to sve smjeru otići, definitivno sam dobila priliku za učenjem, za naglašenom kreativnošću i dinamičan posao.

Jednom ste izjavili kako Vam je cilj pomoći u podizanju razine informatičke i poduzetničke pismenosti društva. Što mislite o pismenosti žena poduzetnica, svojih kolegica,  i mladih osoba? Kako biste Vi dali svoj doprinos tom problemu?

Dodatna motivacija za ulazak u poduzetništvo bila mi je i moj mogući doprinos podizanju informatičke i poduzetničke pismenosti društva. Primijetila sam da na tržištu postoji velik broj izuzetno kvalitetnih proizvoda i usluga od strane malih OPG-ovaca, obrtnika i poduzetnika, ali zbog nedostatka vremena, znanja i kreativnosti njihovi proizvodi i usluge često nisu prezentirani onako kako to zaslužuju na društvenim mrežama. U zadnje vrijeme se više ulaže u marketing, tako da mali i srednji poduzetnici sve više shvaćaju važnost prisutnosti i kvalitetne prezentacije na društvenim mrežama. Što se tiče poduzetničke pismenosti, rekla bih da se stanje također popravlja. Kolegice i kolege svjesniji su da im je potrebna stručna pomoć, rekla bih da sve više njih koristi usluge edukacije o osnovama poduzetništva i poslovanja. U studentskim danima, svoj sam doprinos problemu informatičke i poduzetničke pismenosti društva dala tako da sam volontirala u studentskoj udruzi “Ekonomska klinika'' putem koje smo organizirali predavanja i edukacije na temu poduzetničke i financijske pismenosti. Sada, kroz svoj obrt dijelim s klijentima sve one korisne informacije koje bi im mogle pomoći pri pokretanju vlastitog posla ili napredovanju u poslu. Trudim se predložiti im nove načine komunikacije s njihovim klijentima, upućujem ih na prigodne edukacije gdje mogu dobiti konkretne informacije koje su im potrebne za njihovo poslovanje. Još nisam razvila neki konkretan program za podizanje razine informatičke i poduzetničke pismenosti, ali u svakom projektu gledam gdje i kako mogu pomoći svojim znanjem i iskustvom.

Bili ste vrlo aktivni tijekom studiranja. Sudjelovali ste u raznim projektima, volontirali i radili studentske poslove. Koju uspomenu iz studentskih dana biste izdvojili i možda željeli ponovno proživjeti?

Drage su mi uspomene na prezentiranje raznih tema s mojim kolegicama, a mogla bih izdvojiti uspomenu kada smo kolegica iz udruge i ja prezentirale novi projekt partnera udruge u vanjskom prostoru MSU-a. Mi smo bile dotjerane i spremne za prezentiranje, ali gosti baš i nisu. Gosti kojima smo prezentirale ranije su imali turnir u nogometu, a znate što sve ide uz nogomet. Na kraju smo se svi nasmijali i zabavili, a mi smo ipak održale svoju prezentaciju. Svakako bih se ponovno vratila u “studentske klupe” i “pozorno” pratila predavanja s mojim kolegicama koje su mi danas najbolje prijateljice, ali i kolegice u poslu.

Krenuli ste s poduzetništvo kad je započela pandemija. Jeste li ikada posumnjali ili pomislili da možda sada nije vrijeme za poduzetništvo? Što vam je bila glavna motivacija?

Budući da sam početkom 2020. godine odlučila napisati poslovni plan za dobivanje potpore za samozapošljavanje, prije početka pandemije, čekanje na ocjenu poslovnog plana bio mi je svakako razlog da ne odustanem, a dodatnu sam motivaciju dobila pozitivnom ocjenom poslovnog plana. Dok sam čekala na ocjenu poslovnog plana, razmišljala sam o odustajanju i da možda nije moje “vrijeme” za poduzetništvo i kako je ovaj period dobra prilika da odustanem. Kada sam dobila pozitivan odgovor, to je tada bio znak da je to sada moj put. Glavna motivacija za poduzetništvom, koja mi je bila ujedno i izazov, bila je da pokušam voditi nešto svoje, makar i ne uspjelo. Vodila me ta želja za učenjem, za kreativnošću, za snalaženjem u poduzetništvu. Bila sam uvjerena da ću sigurno primiti više znanja i iskustva nego što mogu izgubiti vremena i novaca.

Što biste poručili mlađoj sebi, studentici Luciji?

Poručila bih mlađoj sebi, mlađoj Luciji da se ne boji izazova, da iskoristi svaku priliku za učenjem, za stjecanje iskustva, da se više posveti onome što voli raditi, da razvija svoje talente i da se ne boji tuđih mišljenja i predrasuda.

 

Ako još niste, saznajte zašto su one rekle DA poduzetništvu (Katerina Fotova Čiković, Maja Bosanac, Ivona Žugaj i Maja Bujas) i mogu li žene uspjeti kao poduzetnice u Hrvatskoj (Kristina Androlić, Tea Zavacki i Ena Rajić)

 

Pripremila: Iva Naletina, Androlić konzalting

Photo: Pixabay, privatne arhive poduzetnica

Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog fonda za regionalni razvoj

VIŠE INFORMACIJA

Interesiraju Vas poticaji za poduzetničke projekte iz EU fondova? Možemo Vam pomoći.

Saznaj više

Newsletter
Prijavite se na naš newsletter i redovno primajte informacije za još uspješnije vođenje tvrtke.

Imate pitanje za naše poslovne savjetnike?

Pošaljite svoje pitanje