Nema tog businessa gdje je sve smooth sailing

Na 55. Business Café-u održanom 28. studenog u Zagrebu gostovali su poznati poduzetnici: Mate Rimac, Urška Sršen te Joe Bašić.

Poznati splitski festival elektroničke glazbe ULTRA puno je poznatiji od njegovog pokretača Joe Bašića koji je 1995. godine zbog bolje kvalitete života i hrvatskih korijena preselio iz Kanade u Hrvatsku. Iako mnogi nisu vjerovali da takav festival može uspjeti u Hrvatskoj, danas ULTRA privlači ljude iz cijelog svijeta te donosi 600 milijuna kuna u hrvatski proračun. Na početku cijele te priče nije bilo jednostavno ni lako. U trenutcima kad biznis ne donosi novac nosi vas strast. Bez nje ULTRA danas ne bi bila treći festival u svijetu. Iako ga mnogi pitaju da li mu je žao što je došao u Hrvatsku, kaže da nije. „Ljudi misle da je kod susjeda trava zelenija, ali činjenica je da je Hrvatska sigurna zemlja za obiteljski život a kvaliteta života je na visokoj razini.“

Slovenka koja danas živi i radi u Hrvatskoj Urška Sršen suvlasnica je jednog od najpoznatijih hrvatskih start up-ova. Njihova tvrtka ima 80 zaposlenih po cijelom svijetu. Najpoznatiji su po proizvodima BELLABEAT za trudnice, a razvijaju i nove aplikacije SHELL, SPRING, pokreću suradnju sa poznatim proizvođačem satova Swarovskim. Smatra da u poslu nema stajanja, nego stalni napredak i level up.

Zvijezda večeri i razlog dolaska mnogih od tristotinjak gostiju jučerašnjeg Business Cafea naravno bio je Mate Rimac, pokretač tvrtke RIMAC AUTOMOBILI. Iako ga predstavljaju kao uspješnog poduzetnika, smatra da još nisu postigli zadane ciljeve, a pet je ključnih:

Postati lider u proizvodnji električnih super automobila

Razvoj high performance električnog pogona

Postići profitabilnost i financijsku održivost tvrtke

Izgraditi novi kampus tvrtke

Da Rimac automobili budu najbolje mjesto za rad u Hrvatskoj

„Najjača prednost u biznisu su kontakti i kvalitetna podrška ljudi oko vas. Kad netko uspije mnogi ne vide i ne razumiju da je bilo neprospavanih noći, pitanja kako ćemo isplatiti plaće… Nema tog businessa gdje je sve smooth sailing. Danas kad vidim kako moji ljudi rade i koliko se trude osjećam veliku odgovornost za napredak tvrtke. Na početku rada nismo puno znali o auto industriji, nitko od nas nije radio u auto industriji i upravo zbog toga neznanja smo uspjeli.“, kaže Rimac.

Iako u školi nije bio među najboljim đacima, najveću podršku imao je u profesoru koji ga je ohrabrio na njegovom putu i poslao ga na županijsko natjecanje iz mehatronike. Tamo je pobijedio, pa je bio na državnom gdje je također pobijedio i na kraju je imao priliku predstavljati Hrvatsku na natjecanju u  Koreji. To ga je ohrabrilo da nastavi sa svojim radom i razvojem.

Na pitanje o današnjem školstvu i visokom obrazovanju u Hrvatskoj, spomenuo je dva fakulteta: FER I FSB koji mogu konkurirati s inozemnom konkurencijom, no opet smatra da je odgovornost pojedinca koliko se uključuje i angažira u projekte izvan nastavnog sadržaja. To će mu podići kvalitetu za nekoliko letvica više od konkurencije.

Odgovor na pitanje jednog psihologa iz publike: „Mate, kako je kod Vas u glavi?“ glasio je „Kao na raskrižju u Pekingu. Nikad ne stignem odraditi sve što želim. Dnevno dobivam i do 400 mailova. Naravno, ne stižem na sve odgovoriti. Stalno razmišljam i cilj mi je realizacija i izvršenje zadanih ciljeva.“