Portal za poduzetnike, mikro i mala poduzeća
Razgovarali smo s Marom Majstorović

Poduzetnička kriza, kako ostati priseban

Ovo su zahtjevna vremena i zato je važno ostati priseban i konstruktivan, a pred poduzetnicima je više izazova. Na tu temu razgovarali s Marom Majstorović. Po struci magistra ekonomije, a po zanimanju i pozivu certificirani trener Neuro lingvističkog programiranja i praktičar Points of You metode u procesima osobnog razvoja. Iz ljubavi i svojih osobnih uvjerenja uređuje portal pozitivnih vijesti i proaktivnih ljudi www.samopozitivno.com te istoimenu udrugu koja stvara pozitivno ozračje u zajednici kroz edukativne i kreativne radionice. Autorica je „Pozitivnog planera za vidljiv rezultat“ .

Draga Maro u vrlo teškom periodu mnogi su se poduzetnici našli u neočekivanim i vrlo teškim okolnostima. Ostati priseban, na usluzi svojoj obitelj i djelatnicima, očuvati zdravu pamet i održati poslovanje tvrtke sve u isto vrijeme nije lako. Kako si možemo pomoći?

Odgovor na sva ova pitanja nije jednostavan jer smo se svi skupa suočili sa niz nepoznanica u isto vrijeme i okolnosti su više nego komplicirane, uzročno su posljedične gotovo za cijeli svijet, a ne samo za nas koji kreiramo gospodarstvo u vlastitoj zemlji.

Ostati mentalno priseban u neočekivanim situacijama nije lako, no ukoliko smo upoznati s procesima koji se odvijaju u ovakvim okolnostima, možemo ih onda lakše i kontrolirati.

Kod nepoznatih stanja poput ovih koja nas iznenada zateknu (korona virus, potresi) dobro je razumjeti kako se osjećamo i kako smo na njih reagirali. Jesmo li percipirali situaciju kroz:

  1. šok i nevjericu,
  2. strah i ljutnju,
  3. anksioznost i depresiju ,
  4. prihvaćanje i traženje rješenja ili smo se
  5. fleksibilno prilagodili i donijeli korjenitu promjenu u vlastitom sustavu i bitno je prepoznati u kojem smo se od tih stanja najduže zadržali.

Upravo u ovim stanjima i leži odgovor kako si možemo pomoći, no ponavljam, prvo trebamo osvijestiti emotivno stanje i onda tražiti odgovor na njega.

U prva tri stanja, nećemo puno postići, ostat ćemo paralizirani, komentirat ćemo situaciju, kritizirati i tražiti krivce u vanjskoj okolini i drugima, prenašat ćemo takvu energiju na svoje djelatnike i obitelj, očekivati da nas drugi spašavaju, pasivno ćemo sudjelovati i nećemo puno doprinijeti promjeni stanja, osim dodavati ulje na vatru stvarajući paniku, paranoju i sveopću konfuziju.

Ukoliko svjesno prihvatimo situaciju takvu kakva je i osvijestimo da smo tu gdje jesmo, da iz svoj kože ne možemo i da smo svi povezani, ukoliko odlučimo uhvatiti volan svoga života u svoje ruke moći ćemo se pokrenuti u smjeru traženja odgovora na pitanja. Tek kada zapitamo sami sebe što iz svega možemo naučiti, promijeniti, iskoristiti, moći ćemo se prilagoditi novonastaloj situaciji, uočiti mogućnosti i prilike te u okviru vlastitih resursa i životnih iskustava, donijeti korijenite odluke i primijeniti ih.

Kako očuvati moral? Koje su Vaše preporuke kako NLP stručnjak i osobe koja inače propagira pozitivan stav?

Netko je jednom rekao kako svako pokoljenje ima svoj moral i jede svojom žlicom. Nama se dogodilo to što se dogodilo i u cijeloj situaciju trebamo prepoznati dio vlastite odgovornosti ali i dio prilika koje nam se otvaraju kroz ove neprilike. Moralno djelovanje se po definicijii karakterizira unutarnjim stavom kojim odabiremo vrijednosti koje nas pak mogu odvesti u određene postupke i na taj način emotivno i karakterno odrediti. Zato u ovakvim situacijama trebamo ostati prisebni, odgovorni, optimistični, ne doživljavati život kao kaznu već se dalje kretati u smjeru pravih životnih ciljeva koji stvaraju i rješavaju ljudske probleme.

Pri tome svakako treba osvijestiti i promijeniti loše navike i postupke poput materijalnog gomilanja, natjecateljskog stjecanja profita na štetu drugih, prekomjernog rasta bez društvene odgovornosti, ekološke distorzije i uništavanja planeta.

Nakon toga, trebamo s povjerenjem otvoriti prostor za nove i moralnije mogućnosti, napraviti ako treba životni i poslovni zaokret, hrabro ući čak i u nepoznatu zonu naravno kroz ekološku prizmu čineći dobrobit za sebe i druge.

Sve dijametralno od moralnih vrijednosti više ne dolazi u obzir jer nas je takvo djelovanje i dovelo tu gdje jesmo kako bi naučili, spoznali, promijenili, osvijestili i uveli nove kodekse ponašanja i prave životne vrijednosti poput međuljudskog razumijevanja, suradnje, suosjećanja, prenašanja znanja i uzajamne podrške.

Radi se u vanrednim okolnostima, tko odlazi na posao obvezan je distancirati se od ljudi, što je popriličan šok jer smo društvena bića. Drugi pak, rade od doma, kao u kriznom štabu u punoj kući, stanu i pokušavaju sačuvati svoj mir. Kako si olakšati ovu situaciju?

Kako ste i spomenuli na početku pitanja, radi se o vanrednim okolnostima, a vanredne okolnosti traže izvanredna ponašanja. Strpljenja i razumijevanja je potrebno više nego ikada.

U ovakvim trenucima, bitno je prebaciti fokus na slušanje jer po prvi puta svi imamo jednake potrebe i ciljeve i imamo pravo reći kako se osjećamo.

Sigurna sam kako se svi želimo što prije vratiti u normalno funkcioniranje i ostati zdravi ili pak ozdraviti, a u takvim situacijama nam i ne služe konfliktne situacije već odnosi puni razumijevanja i empatije.

Kada svi jednako razmišljamo dobro je razumjeti koliko smo ipak svi i različiti te kako svatko može doprinijeti svojim iskustvima i vrijednostima bržem iznalaženju rješenja.

Različitost itekako pomaže lakšem podnošenju situacije kroz sagledavanja problema sa više strana i raspodjelom obveza po principu tko što voli raditi neka to i radi, naravno odgovorno u odnosu na sve ostale

Koliko mislite da će ova situacija potrajati te da li su ljudi sposobni tako dugo biti u svojevrsnoj karanteni?

Situacija će potrajati onoliko koliko treba. Moramo razumjeti da svojim navikama i svjesnim i nesvjesnim namjerama mi utječemo na tijek stvari.

Karantena se događa s razlogom, jer uvijek postoje neodgovorni pojedinci koji misle da su nedodirljivi i da se njih ova situacija ne tiče. No opet, ponavljam sve je u stavu. Vidimo li stvari kao kaznu ili priliku.

Zapitajmo se, kada bi nam netko rekao strpite se 14 dana i svi ostanite u kućama, 15-i dan će virus nestati, sigurna sam kako bismo svi to odradili bez imalo napora.

Ovako sa stavom i pitanjem u glavi zašto ja, s ne povjerenjem u sebe i druge hoćemo li izdržati, stvara se psihoza nemoći i paranoje, no svi znamo kada je čovjek u pitanju u vrlo ekstremnim situacijama izdrži čudesne napore, pa prema tome ako itko može izdržati teškoće života onda su to ljudi.

Ljudi su sposobni otputovati u Svemir, pa kako ne bi mogli izdržati karantenu od 14 ili mjesec dana u okruženju svoga doma i obitelji!

Kako vidite budućnost Hrvatske, nakon 2020.?

Recimo ovako, da je 2020. godina, „godina istine“ kako za pojedinca tako i za ljude koji su izabrani da nas vode ali iza cijelu Lijepu našu.

Po prvi puta smo nakon skoro 30 godina suočeni po život bitnim izazovima i u takvim situacijama svi ćemo iz sebe izvući i ono najbolje ali i ono najgore.

Na nama je da to prepoznamo i pravodobno reagiramo jer o tome ovise daljnja iskustva.

Ovakvi događaji i služe kako bi se napravile korijenite promjene, kako bi svi mogli biti jednaki, a ne da su kao u Orwellovskoj „Životinjskoj farmi“ neki Bogom dani i dalje jednakiji od drugih.

Ova prilika se ne propušta i vrijeme je da se svi skupa zapitamo: „Što je to što radimo, kuda nas to vodi, što su uistinu pravi problemi, što nas zaustavlja, a što potiče da ih riješimo, što nas i tko koči u napretku i s kojim strahovima živimo?“

Vrijeme je dakle za jedan veliki „reset i buđenje nacije“ u protivnom bojim se da mnogi drugu priliku neće doživjeti, a mlade na kojima svijet ostaje nećemo ništa podučiti.

Za kraj bih voljela ipak završiti optimistično i pozvala bi sve čitatelje da osvijeste vlastitu moć pogleda na budućnost .

Kada se većina Hrvata bude budila s vizijom napretka i stvaranja ne samo za vlastitu dobrobit već za dobrobit ljudi oko sebe i s vizijom bolje budućnosti, tada će Hrvatska imati perspektivu.

Znači nije do korona virusa, nije do potresa, već do nas samih, naše vlastite odgovornosti za djelovanje ili nedjelovanje i našeg pogleda na stvari.

Pazimo što i kako radimo,koga biramo, kome dajemo svoje povjerenje, s kojom namjerom djelujemo i kako razmišljamo i naša zemlja će procvjetati.

Možda zvuči utopijski no stvar je vrlo jasna: mudri ljudi su davno rekli kako nikada nećemo promijeniti stvari boreći se protiv sadašnjosti. Da bismo nešto promijenili potrebno je imati viziju i stvoriti novi model koji će postojeći učiniti zastarjelim.

Zato, ovaj put svi mudro, pametno i samo pozitivno.

 

Hvala Maro razgovoru i pozitivinim porukama.

 

Razgovarala: Kristina Androlić

Foto: Business Cafe

 

Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog fonda za regionalni razvoj

VIŠE INFORMACIJA

Interesiraju Vas poticaji za poduzetničke projekte iz EU fondova? Možemo Vam pomoći.

Saznaj više

Newsletter
Prijavite se na naš newsletter i redovno primajte informacije za još uspješnije vođenje tvrtke.

Imate pitanje za naše poslovne savjetnike?

Pošaljite svoje pitanje