Prelazimo li iz Just in time u Just in case sustav

Pandemija bolesti Covid-19 preokrenula je sve aspekte života, a u posljednjih nekoliko mjeseci sve je veći negativni utjecaj na dobavne lance, procese nabave i prijevoz. Sve je započelo još prošle godine, tijekom prvog lockdowna. Kada se predviđao ekonomski krah i velika kriza, dogodilo se suprotno. Potražnja određenih komponenti, posebno elektroničkih komponenti i čipova je eksplodirala, a tržište se ni više od godinu i pol dana kasnije nije oporavilo od tog šoka.

Nakon tog kratkotrajnog perioda smanjenja ponude i potražnje uslijed zatvaranja, oporavak cjelokupnog gospodarstva (američkog, europskog, azijskog) je vrlo brz, potražnja dostiže predpandemijske razine, a raste i dalje, no proizvođači ne mogu pratiti rast potražnje zbog ograničenih proizvodnih kapaciteta. Osim proizvođača, rast potražnje ne mogu pratiti ni prijevoznici, posebno cestovni i pomorski. Cestovni prijevoznici bilježe značajan manjak radnika, vozača kamiona. Pomorski prijevoznici i luke, osim s manjkom radnika, suočavaju se i s manjkom transportnih kontejnera.

Situaciju u pomorskom prijevozu najbolje oslikavaju sljedeći podaci. Prijevoz jednog kontejnera od 40 stopa iz Kine u Europu sada košta 14 287 dolara, što je povećanje cijene za više od 500% u odnosu na godinu ranije. CMA CGM SA, treći najveći svjetski prijevoznik, zamrzava cijene prijevoza radi očuvanja dugoročnih odnosa s klijentima. Drugim riječima, tvrtka odbija profit.

Što je dovelo do takve situacije u opskrbnom lancu?

JIT i JIC

Moderna ekonomija, od 1970-tih, pa sad možemo reći do 2020. godine počivala je na Just-in-Time (JIT) sustavu čija filozofija upravljanja proizvodnjom se temelji na proizvodnji pravog proizvoda u pravo vrijeme i u pravoj količini minimalnim korištenjem materijala, rada i prostora. Drugim riječima, cilj je u što je većoj mogućoj mjeri smanjiti troškove zaliha i skladištenja. Vjerojatno najpoznatiji uspješan slučaj korištenja takvog sustava u procesu proizvodnje je Toyota koja je taj sustav dovela gotovo do savršenstva. Ako svi uključeni u dobavni lanac na temelju JIT sustava odrađuju sve svoje obveze na vrijeme, tada to može bili velika prednost za poduzeće.

No takav sustav ima i jedan veliki problem. Koristi ćemo također primjer Toyote. 1997. godine se dogodio požar u postrojenju s kočionim dijelovima u vlasništvu poduzeća Aisin. Uništio je njihove kapacitete za proizvodnju P-ventila za Toyotina vozila. Pošto je Aisin bio jedini dobavljač takvog ventila, Toyota je morala zatvoriti proizvodnju na nekoliko tjedana. Zbog malih količina P-ventila na skladištu, ponestalo ih je nakon samo jednog dana. Posljedica - požar je Toyotu koštao gotovo 15 milijardi dolara izgubljenog prihoda i 70.000 automobila.

Ovaj primjer najbolje oslikava krhkost JIT sustava.

Zato se sve više poduzeća, kako bi riješili probleme skupog prijevoza i dugog perioda dostave, okreće Just in case sustavu (JIC). No, time se problem većih cijena prijevoza i zastoja u kontejnerskom prijevozu ne rješava jer takav sustav povećava potražnju za proizvodima kako bi tvrtke mogle napuniti skladišta i stvoriti kakve-takve zalihe za daljnje poslovanje. Prema tome, iz strategije minimalnih zaliha, doslovno preko noći se sustav preokrenuo i sada se stvaraju zalihe kako bi se mogla apsorbirati minimalna potražnja na tržištu.

Osim toga poduzeća pribjegavaju različitim, novim, drugačijim, ali i improviziranim rješenjima dopreme robe. Tako je do sada bilo nezamislivo da se roba iz Kine u Europu šaljem vlakom, već isključivo brodom. No, uslijed poremećaja pomorskog prijevoza, sve više robe iz Azije u Europu stiže vlakom. Pomorski prijevoznici koriste bulk carrier brodove (brodovi specijalizirani za prijevoz rasutih tereta) za prijevoz kontejnera kako bi barem malo ublažili poremećaje u pomorskom prijevozu, ali i kako bi iskoristili priliku za dodatnu zaradu.

Koliko dugo će takvi poremećaji trajati i hoće li se svijet nakon završetka pandemije vratiti na JIT sustav, ta kakva je situacija u Hrvatskoj? Svoj mišljenje dala je stručnjakinja za nabavu i lanac opskrbe mr.sc. Nataša Cikač, vlasnica tvrtke Cronata d.o.o.

Vrlo je jasno da svijet već dvije godine funkcionira u neobičnim i uzbudljivim  uvjetima, a sa velikom sigurnošću većina stručnjak se slaže da i iduća godina  neće biti ništa drugačija. Gospodarstvo se suočava sa nemalim brojem i  izazova i situacija u svom poslovanju te je odgovornost svake uprave,  menadžmenta, zaposlenika da u svojim okruženjima i okvirima pronalaze  najbolje načine kako osigurati kontinuitet poslovanja.

Tržište nabave u vrijeme krize je više nego ikad nestalno i nesigurno. Teško  dobavljiva roba, nestašice i visoke cijene stavile su na nabavu veliki pritiska.  Volatilnost tržišta nabave u prvi plan stavlja zalihe i njihovu veličinu.

Cilj svakog poduzeća je da osigura onu količinu zaliha koja će omogućiti nesmetano odvijanje proizvodnog procesa i distribucije dok s druge strane neće ugroziti likvidnost investiranjem u prevelike zalihe. No u uvjetima koje je izazvala pandemija, stav prema veličini zaliha se drastično promijenio.

Stoga poduzeća danas stvaraju zalihe, koliko su to god u mogućnosti kako bi ublažila nestašice prema svojim kupcima, ali i zbog rizika rasta cijena sirovina i materijala koji je sve teže predvidjeti. Ova kriza prisilila je poduzeća da mijenjaju svoje poslovne modele te prilagođavaju svoje lance opskrbe trenutnoj situaciji na tržištu.

Kao što ste i spomenuli veliki izazov u lancu opskrbe je i prijevoz, cestovni i pomorski prvenstveno. Čekanja u svjetskim lukama na ukrcaj i iskrcaj, poremećaji u redu plovidbe, kašnjenja- samo su dio problema. Uzroci su svakako u novim pravilima i obrascima ponašanja uslijed epidemioloških mjera, ali i ozbiljan nedostatak radne snage – prvenstveno lučkih radnika i vozača kamiona. I hrvatska poduzeća pronalaze alternativne načine u dopremi pa se u zadnje vrijeme sve više koristi željeznica, koja također ima svoje izazove, ali je rok dopreme ipak kraći.

Suradnja sa dobavljačima koji su spremni djelovati agilno, raditi na inovacijama i razvoju, pronalaženju novih alternativnih rješenja – postaje glavni fokus nabavnih timova. Nabava postaje centralno mjesto donošenja strateških odluka.

Stručnjaci se slažu da će izazovi u lancu opskrbe biti prisutni sigurno još u prvom kvartalu 2022., dok manje optimistične prognoze vide još cijelu iduću godinu nestabilnu.

Poduzeća trebaju uočiti koja su to uska grla vlastitog lanca opskrbe te raditi na ublažavanju posljedica. Nužna je promjena poslovnog modela, a naglasak svakako treba biti na suradnji sa dobavljačima koji djeluju agilno, stvaraju inovacije i potiču razvoj te grade  partnerski odnos.

Photo: Pixabay, Cronata d.o.o.