Prodati poduzeće ili upravljanje prepustiti nasljednicima

Mirela Alpeza doktorica je znanosti  te je od 2003. godine zaposlena na Ekonomskom fakultetu u Osijeku na Katedri za menadžment, organizaciju i poduzetništvo. Od 2022. godine radi na mjestu redovne profesorice i predaje kolegije na diplomskom studiju Poduzetništvo i inovativnost.

Od 2011. godine radi i kao direktorica Centra za politiku razvoja malih i srednjih poduzeća i poduzetništva - CEPOR u Zagrebu. Objavila je više od 40 znanstvenih i stručnih radova na temu poduzetništva i malih i srednjih poduzeća. U posljednjih 10-ak godina aktualizira problematiku obiteljskih poduzeća, s posebnim naglaskom na izazove održivosti poduzeća kroz generacije, te važnost izgradnje podrške za poduzetnike u procesu prijenosa poslovanja.

Mirela, baviš se tematikom obiteljskih poduzeća. Činjenica je da su mnoga poduzeća osnovana u Hrvatskoj 90-tih godina prošlog stoljeća te se u ovom trenutku njihovi vlasnici spremaju u mirovinu ili već jesu u njoj ili bi željeli napraviti prijenos vlasništva. S kojim izazovima se oni nose?

Poduzetnici koji se približavaju umirovljenju suočavaju se s odlukom - što napraviti s poduzećem nakon umirovljenja. Postoji više mogućih opcija, mada većina poduzetnika barem u nekoj fazi priželjkuje da se djeca uključe i nastave poslovanje. Donošenje odluke ne bi trebalo značiti oslanjanje samo na jednu moguću opciju izlaska. Radi se o izuzetno važnoj odluci, a mnogo toga, usprkos planu, može se izjaloviti i krenuti drugačije od planiranog – i zbog promijenjenih okolnosti u okruženju i zbog osobnih razloga subjektivne ili objektivne prirode. Zbog toga je izuzetno važno na vrijeme početi razmišljati i planirati prijenos poslovanja i ostaviti dovoljno vremena da se plan u hodu i prilagodi i modificira ili da se pristupi realizaciji neke druge opcije.

Dodatni izazov za poduzetnike u Hrvatskoj je nerazvijen ekosustav za prijenos poslovanja. Primjerice, ako vlasnik malog poduzeća shvati da djeca nisu zainteresirana preuzeti poslovanje i odluči prodati biznis, vrlo vjerojatno će se suočiti s brojnim izazovima. U Hrvatskoj je evidentan nedostatak specijaliziranih savjetnika za prijenos poslovanja mikro i malih poduzeća koji su prilagođeni i uslugom i cijenom tom segmentu; slabo su razvijene online platforme za kupoprodaju poduzeća, slabo su razvijeni financijski instrumenti raspoloživi za mikro i mala poduzeća koja rastu kroz akvizicije ili osobe koje ulaze u poduzetništvo kroz kupovinu drugog poduzeća. Sve navedeno dodatno produžava proces provedbe odabrane opcije prijenosa poslovanja i traži još veći angažman i informiranost poduzetnika, a poduzetnici se često, zbog barijera psihološke prirode, teško suočavaju s ovim pitanjem i odgađaju planiranje svoje izlazne strategije.

Jedna od opcija je preuzimanje. Među inim pokrenula si i Centar za obiteljska poduzeća i prijenos poslovanja? Kakvu podršku nudi centar?

Za poduzetnike pred mirovinom CEPRA organizira radionice pod nazivom „Što s poduzećem nakon odlaska u mirovinu – prepustiti djeci, prodati ili nešto treće?“ Organiziramo i godišnju konferenciju o prijenosu poslovanja, objavili smo nekoliko publikacija na tu temu koje uključuju i primjere provedenih prijenosa poslovanja, porezni i pravni okvir i razne savjete koji mogu pomoći poduzetnicima. Nudimo i medijaciju članovima obitelji čiji je cilj doći do dogovora oko budućnosti poduzeća. Publikacije, kao i profili poduzeća koja su na prodaju mogu se pronaći na web stranici CEPRA-e: www.biznis-transfer.com

Kakvi su postoci? Koliko poduzeća preuzima obitelj, koliko ih se proda a koliko se nažalost ugasi prilikom odlaska prethodnog vlasnika u mirovinu?

U Hrvatskoj je još uvijek u tijeku tranzicija s prve na drugu generaciju, tako da nemamo podatke o tome koliko poduzeća prolazi koji oblik transfera. Istraživanja u razvijenim zemljama, s puno dužom tradicijom poduzetništva, pokazala su da se prijenos poslovanja na članove obitelji događa u 30% slučajeva, u 40% slučajeva se poduzeća prodaju, a u 30% slučajeva odlaze u likvidaciju.

Ima li dobrih primjera u praksi vezanih uz preuzimanje poslovanja u Hrvatskoj?

Ovisi što se smatra primjerom dobre prakse. Po meni – primjer dobre prakse je svaka tranzicija u kojoj je poduzeće pronašlo novog vlasnika (bez obzira jesu li to članovi obitelji ili netko drugi) i nastavilo poslovati. U tom kontekstu, puno je primjera dobre prakse u kojima su članovi obitelji preuzeli i nastavili uspješno razvijati poslovanje, ali i onih u kojima su vlasnici prodali poduzeća, koja su opet nastavila rasti.

Gotovo da ne poznam nikoga tko je prošao kroz taj proces i tko će reći da to nije složen, izazovan i često dugotrajan proces. Od svih odluka koje poduzetnici trebaju donijeti tijekom svoje poduzetničke karijera ova je možda i najvažnija, s implikacijama i na privatne  odnose među članovima obitelji. Upravo zbog toga važno je informirati se, razgovarati sa svima kojih se to pitanje tiče, ali i iskusnim ljudima koji su već prošli prijenos poslovanja. Klub poduzetnika seniora SENTOR (www.sentor.com.hr)  okuplja mahom umirovljene poduzetnike koji su spremni pro bono pružiti poduzetnicima mentorsku podršku u tom procesu. Za sve ovo potrebno je ostaviti dovoljno vremena i rekla bih da o prijenosu poslovanja treba početi razmišljati i nekoliko godina prije odlaska u mirovinu.  

Kako napraviti dobar match između poduzetnika prilikom preuzimanja te kakav je proces kod preuzimanja?

Kupoprodaja poduzeća povezuje dvije strane – prodavatelja i kupca i u tom procesu i jedna i druga strana imaju određeni cilj i očekivanja koja se moraju dobro uskladiti kako bi do kupoprodaje došlo. Poduzetnik koji prodaje poduzeće prvo to mora negdje obznaniti, ali ukoliko to radi preko posrednika (online platforme ili savjetnika za kupoprodaju poduzeća) ne mora nužno dati potpunu informaciju o kojem se poduzeću radi. Druga strana, potencijalni kupac, već na temelju osnovnih informacija (o djelatnosti, lokaciji, veličini poduzeća i sl.) može pretpostaviti zanima li ga poduzeće ili ne. Ukoliko postoji interes povezat će se s prodavateljem (najčešće preko savjetnika), a nakon toga će prodavatelj odlučiti zanima li ga napraviti idući korak. I jedna i druga strana otvaraju se jedna drugoj nastojeći dati dovoljno informacija da drže drugu stranu zainteresiranu, ali opet ne otvaraju se previše jer žele zaštititi informacije o svom poslovanju i ne odati više nego što moraju u određenoj fazi kupoprodajnog procesa.

Radi se o uistinu složenom procesu u kojem postoje određena pravila. Savjetnici koji se bave tim poslom poznaju ta pravila i vode svoje klijente kroz taj proces. S obzirom da poduzetnik prodaje poduzeće koje je rezultat uloženog rada i truda kroz nekoliko desetljeća i s tim procesom se susreće vjerojatno prvi i jedini put u životu, mislim da nije pametno samostalno ulaziti u proces kupoprodaje nego treba pronaći i angažirati kvalitetnog savjetnika.

Photo: Pexels i Privatna arhiva Mirela Alpeza