Recenzije

Na zadnjoj edukaciji koju sam držala malo smo se pozabavili recenzijama koje dobivate/amo kao poduzetnici putem društvenih mreža, googla itd. 

Zaključili smo nekako da su češće ljudi spremni pisati recenzije kad nisu zadovoljni nego kad jesu. Kad je sve ok, malo tko će si uzeti vremena da napiše koju pozitivnu riječ, već samo na neko nagovaranje, dodatni poticaj ili ekstra dobro iskustvo.

Ako znamo da postoji neka prirodna raspodjela kupaca na 20% onih koji su uvijek zadovoljni i jednostavni, 60% kupaca koji su onakvi kakvi smo mi prema njima i redovno 20% onih koji su kronično nezadovoljni, nekad nam recenzije ne bi trebale prevagnuti jer nisu do kraja realne. Da bi bile realne, svi bi korisnici, kupci bi morali napisati recenziju, a to nije realno za očekivati.

Dakle, prvo i osnovno radi se o subjektivnom dojmu pojedinca, koji je možda taj dan nešto neraspoložen, imao je možda drugačija očekivanja ili jednostavno prigovara na sve i svakoga. Naravno ima i realnih recenzija koje proizlaze iz potpuno objektivnih okolnosti.

Razmišljala sam tako i o recenzijama, ocjenama koje pišu sudionici predavanja. Uobičajeno je da se nakon svakog predavanja, radionice, podjele ankete na koje će neki odgovoriti, a neki neće. Uvijek su rječitiji oni koji imaju nešto loše za reći dok će oni koji zadovoljni ukratko sažet misli i samo zaokružiti ocjene bez komentara.

Naravno, to je sve legitimno. Samo bih rekla da previše tad dajemo "glasa" i važnosti onom jednom negativnom komentaru, u odnosu na drugih npr. 20 pozitivnih.

Isto tako, mislim da bi bilo zanimljivo kad bi predavači ocjenjivali sudionike i njihovo praćenje, ponašanje, komentiranje za vrijeme predavanja, kulturu ponašanja, upadanja u riječ... Rezultati bi bili zanimljivi. Imala sam jednom slučaj da je čovjek u prvo redu nekoliko puta zadrijemao. Morali smo ga buditi. Mislila sam da je stvar u predavanju, no problem je bio što je čovjek jednostavno bio neispava i umoran došao u drugi grad na edukaciju.

Iz svog dosadašnjeg iskustva mogu reći da su:

- predavanja u manjim mjestima opuštenija, ekipa si je nekak svoja i lakše prihvaćaju zezanciju i nekako se svi opustimo 

- kod većih grupa, većinom šute, nitko se ne želi "sramotiti" nekim komentarima ili pitanjima

- grupa od cca 20 osoba - u takvoj skupini često bude barem 1 koji sve zna i na sve ima odgovor, 1 kojem ili kojoj sve smeta i barem jedan/a koji je zalutao/la i ništ ne kuži

Ja sam vanjski predavač, pa sam radila predavanja po cijeloj Hrvatskoj na više adresa i pod organizacijom različitih organizatora i poduzetničkih potpornih institucija. 

Izdvajam neke od prigovora iz višegodišnje prakse:

- zašto ste pustili na predavanje ženu u prvom redu koja je cijelo vrijeme kašljala? (nismo znali da će žena kašljati)

- tepih u dvorani nije bio dobro usisan (Hm, ok. Hvala. Prenijet ćemo spremačici.)

- hrana je mogla biti bolja (Ok, ali to nije point edukacije.)

- neki sudionici su postavljali previše pitanja - (To je i cilj edukacije. Da shvatite i uključite se u temu, a onda imate i pitanja.)

- mene ova tema ne zanima (ok, ali zakaj si došel? :-) Na programu je pisalo što ćemo pričati. ) 

Naravno, puno više vesele oni komentari koji se tiču same teme i predavanja. Pa da "skromno" stavimo i neke od njih:

"Predavačica je opuštena i zabavna i vidi se da barata materijom."

"Odlični su mi primjeri iz prakse. Vidi se da žena zna o čemu priča."

"Predavačica je jako angažirana i strpljiva."

"Bilo je jako korisno. Sve sam zapisala i odmah ću neke stvari primjeniti."

Eto, a ako Vas interesiraju neke od tema koje pokrivam, možete naručiti predavanja ili pregledati online edukacija na intellego-edukacije.hr.

Kristina Androlić

Photo: AI