Što poslodavci moraju znati o GO i regresu u 2021.

Godišnji odmor kao jedno od prava zaposlenika može biti propisano: Zakonom o radu, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu (obvezan za poduzeća s više od 19 zaposlenika) i ugovorom o radu. Poslodavac utvrđuje korištenje godišnjeg odmora. U ugovoru o radu mora biti navedeno trajanje plaćenog godišnjeg odmora. Prema Zakonu o radu zaposlenik ima pravo na najmanje četiri tjedna plaćenog godišnjeg odmora svake kalendarske godine. Tako primjerice, zaposlenik koji radi pet dana u tjednu ima pravo na plaćeni godišnji odmor od najmanje 20 radnih dana. Godišnji odmor može se koristiti i u dijelovima, ali sve ovisi o dogovoru s poslodavcem. Zaposlenik treba biti obaviješten o trajanju godišnjeg odmora i razdoblju njegovog korištenja najmanje 15 dana prije korištenja odmora.

Trajanje godišnjeg odmora za određenu skupinu zaposlenika

Malodobni zaposlenik ima pravo na godišnji odmor u trajanju od najmanje pet tjedana. Zaposlenik koji radi na nepuno radno vrijeme ima jednaka prava kao i zaposlenik koji ima puno radno vrijeme. No, razlika je u iznosu naknade plaće za vrijeme trajanja godišnjeg odmora. Zaposlenik koji radi na poslovima štetnim za zdravlje (uz mjere zaštite i sigurnosti nije moguće zaštiti od štetnih utjecaja)  ima pravo na pet tjedana godišnjeg odmora.

Što sve ne ulazi u trajanje godišnjeg odmora i je li mogući duži godišnji odmor od propisanog

Blagdani i neradni dani, bolovanje i druge privremene nesposobnosti za rad (utvrđene od strane ovlaštenog liječnika) te plaćeni dopust ne uračunavaju se u trajanje godišnjeg odmora.

Poslodavac može dati zaposleniku duži godišnji odmor od propisanog. Iako gornja granica trajanja godišnjeg odmora nije propisana Zakonom o radu, može biti propisana pravilnikom o radu ili kolektivnim ugovorima.

Stjecanje prava na godišnji odmor i mogućnost korištenja istog kada zaposlenik želi

Zaposlenik koji ima prekid rada između dva radna odnosa duže od osam dana ili se zaposlio prvi put ima pravo na godišnji odmor nakon šest mjeseci neprekinutog rada. Zaposlenici koji ne steknu pravo na puni godišnji odmor imaju pravo na jednu dvanaestinu (1/12) odmora za svaki navršeni mjesec. Pravo na jednu dvanaestinu godišnjeg odmora za svaki navršeni mjesec ima i zaposlenik kojem prestaje radni odnos.

Uz obvezu da obavijesti poslodavca tri dana prije, zaposlenik ima pravo na jedan dan godišnjeg odmora po vlastitoj želji. Naravno, ako ne postoje opravdani razlozi zašto poslodavac ne može odobriti željeni dan.

Naknada plaće za (ne)korišteni godišnji odmor

Zaposlenik ima pravo na naknadu plaće za korištenje godišnjeg odmora u visini određenoj ugovorom o radu, pravilnikom o radu ili kolektivnim ugovorom. Naknada plaće ne smije biti manja od visine zaposlenikove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca.

Kazne propisane Zakonom o radu

Propisane novčane kazne za poslodavce koji ne omoguće zaposleniku korištenje godišnjeg odmora na način i pod uvjetima propisanim Zakonom o radu:

• za obrtnike od 4.000,00 do 6.000,00 kn
• za odgovorne osobe od 4.000,00 do 6.000,00 kn
• za pravne osobe od 31.000,00 do 60.000,00 kn

Novčana kazna za prekršaj sklapanja sporazuma sa zaposlenikom od strane poslodavca o odricanju od prava na godišnji odmor, tj. isplati naknade umjesto korištenju godišnjeg odmora:

• za obrtnike od 7.000,00 do 10.000,00 kn
• za odgovorne osobe od 7.000,00 do 10.000,00 kn
• za pravne osobe od 61.000,00 do 100.000,00 kn

Regres

Pravo zaposlenika na regres nije propisano Zakonom, ali može biti uređeno: odlukom poslodavca, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu. Prema Pravilniku o porezu na dohodak isplata prigodne nagrade (regres, božićnica, uskrsnica) do 3.000,00 kn godišnje je neoporeziva (bez plaćanja obveznih doprinosa). Ako se prigodna nagrada isplati u iznosu većem od 3.000,00 kn razlika se smatra plaćom.

Preuzeto: iz časopisa Računovodstvo i porezi u praksi