Svega 7% ideja uspije

Što je potaknulo Vaš interes za računovodstvo i financije? Kad ste znali da će to biti područje kojim ćete se baviti?

S obzirom da sam rođen u obitelji šefova računovodstva, oba su roditelja svoj cijeli radni vijek radili knjigovodstvene i računovodstvene poslove, očito je to ostavilo traga i na početku usmjerilo moju poslovnu karijeru. Moja je veza s računovodstvom počela od malih nogu slušajući njihove priče po povratku s posla, a kasnije i kroz neke od prvih „honorarnih“ knjigovodstvenih poslova koje sam počeo raditi već početkom srednje škole. Kao logičan nastavak, po završetku naobrazbe, prvo radno mjesto je bilo radno mjesto knjigovođe. A onda je slijedila „korak po korak“ nadogradnja, višegodišnji rad na vođenju financijsko – računovodstvenog poslovanja na međunarodnim investicijskim projektima na Bliskom Istoku, te potom na menadžerskim pozicijama, poslovima i odgovornostima radnih mjesta šefa računovodstva i/ili financijskog direktora. A nakon toga, preuzimanje odgovornosti za vođenje trgovačkih društava, članica međunarodnih grupacija.

U tom razvoju karijere i radu na radnim mjestima sa sve većim odgovornostima, u velikoj mjeri sam kao ovlašteni računovođa koristio znanja i iskustvo upravo iz područja računovodstva.

Ovdje treba naglasiti što smatram sastavnicama portfelja znanja i vještina ovlaštenog računovođe:

• Knjiženje poslovnih transakcija razumijevanjem i primjenom načela izuma hrvatskog uma (Benedikt Kotruljević), dvojnog knjigovodstva
• Upravljanje novčanim tijekom (ono što se često kolokvijalno naziva: upravljanje financijama) odnosno rentabilnošću, likvidnosti i zaduženosti poslovnih subjekata
• Planiranje, nadzor i analiziranje te izvještavanje o financijskoj poziciji poslovnog subjekta („financijski kontroling“ po načelu Deming PDCA ciklusa (plan – do – check -act).

Ovo sam naveo kako bi se shvatilo zašto je važno da se u razvoju karijere mladih ljudi koji se namjeravaju na razne načine baviti financijama ne preskoči prvi korak, a to je stjecanje znanja i iskustava iz područja knjigovodstva. Bez toga, a imam to prilike često osjetiti na svojim konzultantskim projektima ili prilikom vođenja raznih edukacija, ostaju velike rupe koje kasnije negativno dolaze na naplatu pri obavljanju složenijih poslova iz područja financijskog menadžmenta. A, na žalost, tijekom akademske naobrazbe, nemaju mogućnosti steći adekvatna znanja iz toga područja, jer se tome ne poklanja dovoljno pažnje i nema kompetencija za izvođenje primjerene praktične nastave.             

Dobitnik se prestižnih nagrada, što to osobno znači za Vas?

Nagrada je potvrda nekog jednokratnog uspjeha, lijepo je kada vas netko po nečemu istakne i kada ste retrospektivno svjesni da je zaista i zaslužena. Za je mene, daleko više od toga, motivator i poticaj za daljnji rad na stjecanju novih znanja i vještina, na konsolidaciji novostečenih iskustava u svrhu razvoja osobne izvrsnosti, sposobnosti da u suradnji s partnerima i klijentima realiziramo procese zajedničkog učenja u skladu s teorijom izvrsnosti učećih organizacija (Peter Senge, V disciplina) i „umijeća ratovanja“ (Sun Tzu).

Hrvatska je malo tržište no uspjeli ste se etablirati kao stručnjak za financije i danas ste savjetnik renomiranim poduzećima. Koja je tajna Vašeg uspjeha?

Klik. U zadnjih 10-tak godina kada sam menadžerske pozicije zamijenio pozicijom samostalnog konzultanta uvjerio sam se koliko je važno za uspjeh projekta (uglavnom se odnose na neki oblik transformacije ili restrukturiranja poduzetničkih organizacija iz područja strateškog i financijskog menadžmenta) da postoji kvalitetna partnerska veza („klik“) između „naručitelja“ i „davatelja konzultantske usluge“. Bez uspostave odnosa s visokom razinom otvorenosti, iskrenosti i dijaloga, međusobnog uvažavanja, što podrazumijeva i razumijevanje koristi od različitosti, emotivnosti i sposobnosti zajedničkog učenja, ništa od posla.    

Upravljanje financijama je jedan od ključnih funkcija managementa, kako po Vašem mišljenju financijama upravljanju hrvatski poduzetnici? Što rade dobro, što rade loše?

Uvijek se može bolje, no promatrajući trendove vrijednosti financijskih pokazatelja i složenijih modela kojima se mjeri rentabilnost, likvidnost, zaduženost, financijska izvrsnost i stabilnost poslovanja, u duljem vremenskom razdoblju (počev od one prethodne velike ekonomske krize) može se uočiti veliki napredak u upravljanju financijama, a pogotovo kod malih poduzeća.

Taj segment koji obuhvaća oko 16 tisuća poduzeća te veličine, i ima udio od 25% u ukupnom „realnom“ gospodarstvu RH, već nekoliko godina uz rast iskazuje sve veću razinu financijske izvrsnosti i stabilnosti. Očito su iz grešaka izvučene pouke i prilično dobro naučeno kako donositi dobre i ekonomski razumne oduke o trošenju resursa, nabavi, ulaganjima, odabiru adekvatnih izvora financiranja, minimalizaciji rizika i korištenju prilika iz okruženja u skladu sa svojim realnim mogućnostima.

Trenutno je najveći problem mikro poduzetništvo, kako mu osigurati dobru i strukturiranu podršku koja se odnosi na poticanje zadrugarstva (ili sličnih oblika udruživanja), osiguravanje korisnih  informacije i potrebnih znanja, primjerene izvore financiranja, razne oblike sistemske logističke podrške, pa i promociju i gospodarsku diplomaciju.

Mnogi kreću u poduzetništvo bez adekvatnog znanja i iskustva upravljanja poduzećem već samo iz poznavanja određene struke/djelatnosti kojom se žele baviti. Isto tako činjenica je da ih 80% u prvih 5 godina propadne. Što su po Vama ključni razlozi tome?

Za prvi korak, kada se neka ideja inicijalno pretvara u inovaciju i poduzetnički poduhvat, dominantni su intuicija i hrabrost. Više nego imanje profesionalnih znanja i vještina iz područja menadžmenta.

Sasvim je normalno da se sve ideje ne mogu komercijalizirati.

Prema istraživanjima Kaplana i Nortona, autora BSC-a (Balanced Scorecard), jednog od popularnijih koncepata za izradu, implementaciju i provedbu strategija, svega 7% ideja i strategija za njihovu realizaciju uspije u provedbi i dovede do ekonomski prihvatljivih efekata.

Za uspjeh „od ideje do ekonomskih efekata“ ključno je da poduzetnička organizacija pokaže da ima i zna umrežiti dvije sposobnosti: sposobnost segmentacije („ciljanja“ potreba i potencijala određenog tržišta) i diferencijacije (rješenja kojima se rješavaju potrebe i od kojih se istovremeno ostvaruje primjerena vlastita ekonomska korist).       

Kakve su Vaše prognoze za hrvatsko gospodarstvo u tekućoj i naredne dvije godine. Tko će dobro, a tko loše proći?

U 2025., a imajući uvid u nedavno objavljenje zbirne rezultate poslovanja za 2024. za više od 160 poslovnih subjekata koji su kao obveznici poreza na dobit ujedno i obveznici javne objave financijskih izvještaja, mogu se očekivati i dalje dobri rezultati, otprilike na razini 2024.

Podsjetnik na vrijednosti nekoliko ključnih pokazatelja izvedenih iz zbirnih podataka o poslovanju 164.1 tisuću poduzeća za 2024. u odnosu na 2023.:

• EBIT marža za 2024. 7.2%, za 2023. 7.3%
• Rentabilnost imovine i kapitala mjerena DuPont modelom za 2024. 10.7%, za 2023. 10.2%
• Ocjena financijske izvrsnosti po BEX modelu za 2024. 1.6 dobra (u rasponu od 1.0 do 2.0), za 2023. 1.6
• Ocjena financijske stabilnosti po Kraliček testu za 2024. 1.4 osrednja (u rasponu od 1.0 do 1.5), za 2023. 1.4

Kako su još uvijek aktualne značajne mogućnosti korištenja bespovratnih sredstava i subvencija iz EU fondova i povoljnog kreditiranja od strane HBOR-a (uz mogućnost djelomičnog otpisi glavnica), a također i porezne olakšice prema ZOPI i za ulaganja u istraživanja i razvoj, značajan broj poduzetnika će te mogućnosti i koristiti. Oni koji će ta sredstva i pogodnosti iskoristiti na način da realiziraju projekte koji će osigurati dobre povrate na uloženo i primjerene financijske efekte (prihodi i zarada), stvoriti će time bolje predispozicije za sigurnije i stabilnije poslovanje, višu razinu izvrsnosti i dugoročnije održivosti.

S obzirom na četiri ekonomska načela u poduzetništvu (trajnosti i kontinuiteta, stabilnosti, racionalnosti i likvidnosti,  imate li savjete za poduzetnike kako bi si olakšali upravljanje poduzećem?

Temelj izvrsnosti, kako poslovne (efektivnost – raditi prave stvari) tako i operativne (efikasnost – raditi na pravi način) je ljudski kapital (3H hand – heart – head), najvažnija sastavnica intelektualnog kapitala. Preostale 3 sastavnice su: kapital tržišnih partnera, kapital procesa i kapital inovacija).

Nordstrom i Ridderstrake, autori poslovnog bestsellera Funky business, konstatirali su da je čovjek i njegov mozak, pravilno iskorišten (da kreira a ne samo reagira) najsnažnije oružje na našem planetu. Vezano na ljudski kapital, znat ćete da određena organizacija ima izgledne šanse za dugovječnost, kada vidite da njeni ljudi koji su prije dvije-tri godine bili nesigurni i imali uzak pogled na svijet i svoje mogućnosti, sada bez problema s odgovornošću, razmatraju složene zamisli i procjenjuju različita stajališta. Na način kako se oni kroz sustave upravljanja ljudskim potencijalima razvijaju kao pojedinci i članovi tima, tako će i kod ostalih dionika rasti i razvijati se vjera u organizaciju i potreba za suradnjom.

Odgovornost ključnih ljudi (osnivača i menadžera) za kvalitetu i razvoj ljudskog kapitala je izuzetna, najbitnija kompetencija. Ovisi koliko su u stanju biti „pravi“ lideri, koji su uspjeli prevladati privlačnost tradicionalnog stila vođenja. Odmaknuti od uloge “heroja” koja se sastoji od davanja jasnih smjernica i, često,  manipulacije, usredotočenosti na kratkotrajne događaje umjesto na sistemska rješenja i kolektivno učenje. Sposobni učiti, razumjeti i preuzeti odgovornost za građenje organizacije putem inspiriranja, udahnjivanje života učeće. Upravljati kreativnom napetošću kojom se organizaciji daje stvaralačka  energija i osjećaj da se na stvarnost može i mora zajednički utjecati.

Ukoliko je intelektualni kapital dovoljno razvijen i kvalitetno se njeguje i razvija, njegova snaga vrjednija je u odnosu na vanjske prijetnje, spremna i sposobna realizirati ekonomski razumno sve što nude dobro odabrane prilike iz okruženja. Predstavlja ključnu organizacijsku vrijednost koja organizaciju čini značajno otpornijom na razne oblike kriza najčešće svjesno insceniranih u korist jednih a na štetu drugih interesnih skupina. To je ono što partneri žele osjetiti i doživjeti, a zbog čega su investitori spremni uložiti ili, u slučaju akvizicije, platiti više od vrijednosti utvrđene nekom od „klasičnih“ metoda vrednovanja poduzeća.

Razgovarala: Kristina Androlić

Photo: privatna arhiva Nikola Nikšić