Cjeloživotno obrazovanje u Hrvatskoj – koliko je zaista aktualno?

Kako je uopće nastao koncept cjeloživotno obrazovanje?

Pojmovi "cjeloživotno obrazovanje" i "cjeloživotno učenje" novijeg su datuma. Koncept cjeloživotnog učenja je razvijen u šezdesetim godinama prošlog stoljeća te je nastao kao odgovor na problem neusklađenosti između obrazovanja mladih i odraslih. U devedesetima se u Europi takav koncept učenja afirmirao kao politika koja odgovara na probleme ekonomske krize i povećane nezaposlenosti.

U tom razdoblju pomaknuo se fokus sa cjeloživotnog obrazovanja, koje je institucionalizirani i organizirani proces, na cjeloživotno učenje koje uključuje sve oblike učenja u svim životnim okolnostima. 

Prema tome, pojam cjeloživotnog učenja označava: “svaku aktivnost učenja tijekom cijeloga života radi unaprjeđenja znanja, vještina i kompetencija u okviru osobnog, građanskog, društvenog ili profesionalnog djelovanja pojedinca”.

U proteklih četrdesetak godina cjeloživotno učenje se od početne ideje razvilo u dominantno načelo i orijentaciju za razvoj brojnih nacionalnih obrazovnih sustava. Njegova važnost ističe se u nizu međunarodnih akcijskih planova, deklaracija, dokumenata i konferencija.

Važnost učenja kroz cijeli život

No, daleko prije određivanja ovih pojmova jedna antička kultura ostavila je neizbrisiv trag uspjeha društva, a čiji stupovi su bili cjeloživotno obrazovanje i učenje. U to vrijeme je bio poznat program učenja i treninga pod nazivom „Agoge“. Tim programom su Spartanci stvorili dotada nesavladivu vojnu mašineriju. U njihovom društvu ne učiti i ne žrtvovati se značilo je izopćenje iz svih društvenih tokova. Naravno da je taj sustav imao svoje mane. No ono što je važno je da su Spartanci prepoznali potrebu učenja, educiranja, treninga i usmjeravanja od najranije dobi i tokom cijelog života. To im je donijelo strahopoštovanje svih naroda prema vojnoj sili Sparte i istaknuto mjesto u povijesti.

Ova kratka crtica iz povijesti prikazuje koliko je važno cjeloživotno učenje i obrazovanje. Važno je bilo prije 2500 godina, a danas, s nevjerojatno brzim razvojem tehnologije i dostupnosti informacija u realnom vremenu, cjeloživotno obrazovanje i učenje još više dobiva na važnosti.

Formalno i neformalno obrazovanje u Hrvatskoj

U posljednjih nekoliko godina pojmovi cjeloživotno obrazovanje i učenje se često pojavljuju u hrvatskim medijima. Ali kakva je prava slika cjeloživotnog obrazovanja u Hrvatskoj?

Vrlo je teško pronaći točne podatke o tome kolika je zastupljenost cjeloživotnog obrazovanja i učenja u Hrvatskoj. Istraživanja na tu temu gotovo i nema. No, Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih (ASOO) je 2017. godine provela sveobuhvatno istraživanje o obrazovanju odraslih. Prema podacima iz tog istraživanja možemo izvući zaključke o cjeloživotnom učenju i obrazovanju u Hrvatskoj.

Prema rezultatima istraživanja, oko 34% hrvatskih građana starih između 25 i 64 godine sudjelovalo je u nekom od formalnih ili neformalnih programa obrazovanja. Sudjelovanje u procesu obrazovanja osoba starijih od 25 godina mjereno je posredstvom dva seta pitanja koja su služila kao indikatori za procjenu broju osoba koji sudjeluju u procesima formalnog i neformalnog obrazovanja.

Ukupno je 6,4% sudionika istraživanja navelo da su u zadnjih godinu dana sudjelovali u nekom programu formalnog obrazovanja, odnosno broj polaznika formalnih obrazovnih programa u Hrvatskoj kreće se između 5,4% i 7,4% referentne populacije. Najveći broj osoba starijih od 24 godine pohađalo je stručni studiji ili visoku školu te diplomski ili integrirani stručni studij.

Što se tiče neformalnog obrazovanja, ukupno je 31,6% sudionika istraživanja sudjelovalo u nekom obliku neformalnog obrazovanja, odnosno između 29,7% i 33,5% referentne populacije sudjelovalo je u nekom obliku neformalne edukacije.

Najčešće vrste neformalnog obrazovanja

Prema istraživanju, najzastupljenije vrste neformalnog obrazovanja bile su:

• radionice ili seminari na radnom mjestu ili u slobodno vrijeme (24%),
• praktično osposobljavanje na radnom mjestu (18%),
• tečajevi na radnom mjestu ili u slobodno vrijeme (17%)
• te plaćena privatna poduka uz pomoć učitelja ili tutora (4%).

Tko se najviše educira u Hrvatskoj i zašto?

U programima formalnog i neformalnog obrazovanja većinu sudionika čine mlađe osobe do 40 godina i osobe sa školskom spremom višom od srednjoškolskog/gimnazijskog stupnja te zaposlene osobe i osobe iz grada. U pogledu prihoda dominantno su prisutne osobe sa srednjim ili višim osobnim prihodima, a navedena tendencija posebice je zabilježena u slučaju sudjelovanja u neformalnom obrazovanju.

Motiv ulaska u obrazovni proces odraslih osoba koji je najizraženiji u istraživanoj populaciji je povećanje poslovne kompetencije. Zatim slijede nadopuna znanja, dodatno usavršavanje u poslu, učenje stvari koje su predmet osobnog interesa nevezano od posla, stjecanje novih vještina korisnih u svakodnevnom poslu te učenje kako se ne bi zanemario intelektualni razvoj.

Ulazak u procese formalnog i neformalnog obrazovanja najmanje pokreću zahtjevi nadređenih na poslu, učenje zbog pronalaska posla u inozemstvu ili kako bi se pokrenuo vlastiti posao te pohađanje programa zbog druženja s prijateljima.

Povećanje poslovne kompetencije kao najznačajniji motiv za ulazak u formalni ili neformalni obrazovni proces pokazatelj je da ljudi, posebno poduzetnici i osobe na vodećim pozicijama, prepoznaju važnost cjeloživotnog obrazovanja i učenja. Jer u globaliziranom svijetu nova znanja i vještine jamče napredak, rast i razvoj.

Istraživanje je mjerilo i ostvarenu korist u procesima formalnog i neformalnog obrazovanja, a prikazano je grafikonom.

Grafikon: Koristi ostvarene u procesima formalnog i neformalnog obrazovanja odraslih.

Izvor: Obrazovanje odraslih u Hrvatskoj 2017., ASOO.

Trebamo redovito i kvalitetno cjeloživotno učenje

Svi sudionici istraživanja imaju izrazito pozitivan stav prema obrazovanju u odrasloj dobi, bilo prema formalnim ili neformalnim programima obrazovanja. Smatraju svako dodatno znanje korisnim, koje rezultira različitim osobnim i karijernim koristima te da bi svatko trebao ulagati u vlastiti razvoj.

Kao što je izjavio jedan sudionik istraživanja: „Nijedno znanje nije suvišno, a naročito vještina“.

Uz ovo istraživanje, ASOO je izradila i Publikaciju "Strateški okvir promocije cjeloživotnog učenja u Republici Hrvatskoj 2017.-2021." Iako postotak od 34% hrvatskih građana koji su sudjelovali u nekom obliku obrazovanja nije mala brojka, broj građana koji sudjeluju u programima formalnog ili neformalnog obrazovanja mora biti znatno veći. Zato je izrađen strateški okvir koji u tome treba pomoći. Jer alternative učenju, obrazovanju i prilagodbi novim tehnologijama i trendovima nema.

U tom smislu je važno i stjecanje poduzetničkih vještina. Upravo je to bila tema međunarodne konferencije koja je održana u Varaždinu 05.03.2020. gdje je kao jedan od najvećih uzora prezentirana Finska. Zaključke s te konferencije možete pročitati ovdje: "Obrazovanje za poduzetništvo po uzoru na cjeloživotno učenje u Finskoj".

Izrazito je važno ulagati u vlastito znanje i edukaciju tokom cijelog životnog vijeka, bilo formalnu, bilo neformalnu. Kao što su pokazali i Spartanci, samo kroz obrazovanje i učenje možemo napredovati, pridonositi razvoju društva i biti uspješni.