Cjeloživotno obrazovanje – koliko je zaista aktualno u HR

Pojmovi cjeloživotno obrazovanje i cjeloživotno učenje novijeg su datuma, odnosno koncept cjeloživotnog učenja koji je razvijen u šezdesetim godinama prošlog stoljeća nastao je kao odgovor na problem neusklađenosti između obrazovanja mladih i odraslih. U devedesetima se u Europi afirmira cjeloživotno učenje kao politika koja odgovara na probleme ekonomske krize i povećane nezaposlenosti. U tom razdoblju pomiče se fokus s cjeloživotnog obrazovanja, koje je institucionalizirani i organizirani proces, na cjeloživotno učenje, koje uključuje sve oblike učenja u svim životnim okolnostima.

Prema tome, cjeloživotno učenje odnosi se na “svaku aktivnost učenja tijekom cijeloga života radi unaprjeđenja znanja, vještina i kompetencija u okviru osobnoga, građanskog, društvenog ili profesionalnog djelovanja pojedinca”.

U proteklih četrdesetak godina cjeloživotno učenje se od početne ideje razvilo u dominantno načelo i orijentaciju razvoja brojnih nacionalnih obrazovnih sustava. Njegova važnost ističe se u nizu međunarodnih akcijskih planova, deklaracija, dokumenata i konferencija

No, i daleko prije određivanja pojmova cjeloživotno učenje i obrazovanje jedna antička kultura ostavila je neizbrisiv trag uspjeha društva, a čiji stupovi su bili cjeloživotno učenje i obrazovanje. U to vrijeme taj program učenja i treninga bio je poznat pod nazivom „Agoge“ i njime su Spartanci  stvorili dotada nesavladivu vojnu mašineriju. U njihovom društvu ne učiti, ne žrtvovati se, značilo je izopćenje iz svih društvenih tokova. Naravno da je taj sustav imao svoje mane, no ono što je važno je da su Spartanci prepoznali potrebu učenja, educiranja, treninga i usmjeravanja od najranije dobi i tokom cijelog njihovog života, a što im je donijelo strahopoštovanje svih naroda prema vojnoj sili Sparte i istaknuto mjesto u povijesti.

Ova kratka crtica iz povijesti prikazuje koliko je važno cjeloživotno učenje i obrazovanje. Važno je bilo prije 2500 godina, a danas, s nevjerojatno brzim razvojem tehnologije, dostupnosti informacija u realnom vremenu, cjeloživotno obrazovanje i učenje još više dobiva na važnosti.

U posljednjih nekoliko godina pojmovi cjeloživotno učenje i obrazovanje dosta se često pojavljuju i u hrvatskim medijima, no kakva je zaista slika cjeloživotnog obrazovanja u Hrvatskoj?

Vrlo je teško pronaći točne podatke o tome koliko je zastupljeno cjeloživotno obrazovanje i učenje u Hrvatskoj jer istraživanja na tu temu gotovo i nema. No, Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih (ASOO) 2017. godine provela je sveobuhvatno istraživanje o obrazovanju odraslih te prema podacima iz tog istraživanja možemo izvući zaključke o cjeloživotnom učenju i obrazovanju u Hrvatskoj. Prema rezultatima istraživanja, oko 34% hrvatskih građana starih između 25 i 64 godine sudjelovalo u nekom od formalnih ili neformalnih programa obrazovanja.

Sudjelovanje u procesu obrazovanja osoba starijih od 25 godina mjereno je posredstvom dva seta pitanja koja su služila kao indikatori za procjenu broju osoba koji sudjeluju u procesima formalnog i neformalnog obrazovanja.

Ukupno je 6,4% sudionika istraživanja navelo da su u zadnjih godinu dana sudjelovali u nekom programu formalnog obrazovanja, odnosno broj polaznika formalnih obrazovnih programa u Hrvatskoj kreće se između 5,4% i 7,4% referentne populacije. Najveći broj osoba starijih od 24 godine pohađalo je stručni studiji ili visoku školu te diplomski ili integrirani stručni studij.

Što se tiče neformalnog obrazovanja, ukupno je 31,6% sudionika istraživanja sudjelovalo u nekom obliku neformalnog obrazovanja, odnosno između 29,7% i 33,5% referentne populacije sudjelovalo je u nekom obliku neformalne edukacije.

Najzastupljenije vrste neformalnog obrazovanja bile su radionice ili seminari na radnom mjestu ili u slobodno vrijeme (24%), praktično osposobljavanje na radnom mjestu (18%), tečajevi na radnom mjestu ili u slobodno vrijeme (17%) te plaćena privatna poduka uz pomoć učitelja ili tutora (4%).

U programima formalnog i neformalnog obrazovanja većinu sudionika čine mlađe osobe, do 40 godina, i osobe sa školskom spremom višom od srednjoškolskog/gimnazijskog stupnja te zaposlene osobe i osobe iz grada. U pogledu prihoda dominantno su prisutne osobe sa srednjim ili višim osobnim prihodima, a navedena tendencija posebice je zabilježena u slučaju sudjelovanja u neformalnom obrazovanju.

Motiv  ulaska u obrazovni proces odraslih osoba koji je najizraženiji u istraživanoj populaciji je povećanje poslovne kompetencije, a zatim slijede nadopuna znanja, dodatno usavršavanje u poslu, učenje stvari koje su predmet osobnog interesa, a nisu povezane s poslom, stjecanje novih vještina korisnih u svakodnevnom poslu te učenje kako se ne bi zanemario intelektualni razvoj.

Ulazak u procese formalnog i neformalnog obrazovanja najmanje pokreću zahtjevi nadređenih na poslu, učenje zbog pronalaska posla u inozemstvu ili kako bi se pokrenuo vlastiti posao te pohađanje programa zbog druženja s prijateljima.

Povećanje poslovne kompetencije kao najznačajniji motiv za ulazak u formalni ili neformalni obrazovni proces pokazatelj je da ljudi, posebno poduzetnici i ljudi na vodećim pozicijama prepoznaju važnost cjeloživotnog obrazovanja i učenja jer u globaliziranom svijetu nova znanja i vještine jamče napredak, rast i razvoj.

Istraživanje je mjerilo i ostvarenu korist u procesima formalnog i neformalnog obrazovanja, a prikazano je grafikonom.

Grafikon: Koristi ostvarene u procesima formalnog i neformalnog obrazovanja odraslih. Izvor: Obrazovanje odraslih u Hrvatskoj 2017., ASOO.

Svi sudionici istraživanja imaju izrazito pozitivan stav prema obrazovanju u odrasloj dobi, bilo prema formalnim ili neformalnim programima obrazovanja. Smatraju svako dodatno znanje korisnim, da rezultira različitim osobnim i karijernim koristima te da bi svatko trebao ulagati u vlastiti razvoj.

Kao što je izjavio jedan sudionik istraživanja „Nijedno znanje nije suvišno, a naročito vještina“. Izrazito je važno ulagati u vlastito znanje i edukaciju tokom cijelog životnog vijeka, bilo formalnu, bilo neformalnu. Jer kao što su pokazali i Spartanci, samo kroz obrazovanje i učenje možemo napredovati, pridonositi razvoju društva, biti uspješni.

Uz ovo istraživanje, ASOO je izradila i Publikaciju Strateški okvir promocije cjeloživotnog učenja u Republici Hrvatskoj 2017.-2021. Iako 34% nije mali postotak, broj građana koji sudjeluju u programima formalnog ili neformalnog obrazovanja mora biti znatno veći, a izrađeni strateški okvir u tome može pomoći. Jer alternative učenju, obrazovanju i prilagodbi novim tehnologijama i trendovima nema.