Da li je odzvonilo edukacijama uživo

Razgovarali smo sa Sinišom Bronićem, vlasnikom i direktorom portala edukacije.hr, koji se bavi organizacijom seminara i edukacija za poslovne korisnike. S obzirom da je kriza onemogućila organizaciju seminara uživo interesiralo nas je kako su se prilagodili novoj situaciji te da li je ovo kraj edukacije uživo ili samo malo duže poluvrijeme.

Siniša za početak nam se ukratko predstavite našim čitateljima. Čime ste se dosad bavili te kako dugo imate tvrtku za organizaciju edukacija?
Volim reći za sebe da sam pasionirani biciklist, fotograf i snimatelj. Završio sam ETF početkom devedesetih i nemam dana staža u struci. Od 1992. sam direktor, manjih ili većih tvrtki. Posljednjih 15-tak godina, uz moto “manje je više”, pronalazim prečace za bolje poslovanje tvrtki i poduzetnika i pretačem ih u edukacije i seminare. I to mi je „brija“ 100 na sat ????.

 

Da li Vas je kriza iznenadila te koje ste poteze povukli kako bi se poslovanje prilagodilo novim okolnostima?
Po izbivanju krize, mi smo ubrzali na brzinu svjetlosti i napravili kontrakciju vremensko prostorne dimenzije kako bi već u prvom tjednu nakon uvođenja mjera, snimili naše prve online video seminare: Krizno komuniciranje, Organizacija rada u izvanrednim okolnostima i rada od kuće, Rad od kuće u izvanrednim okolnostima – IT segment. Produkciju video seminara smo planirali za sljedeću godinu, ali smo se morali prilagoditi okolnostima i napravili smo ih „jučer“ jer su ovi seminari tvrtkama trebali „danas“.
 

Kako je tržište prihvatilo online edukacije? Jel' napokon došlo vrijeme digitalizacije poslovanja?
U svijetu se zadnjih desetak godina, većina B2B edukacije odvija online, a u Hrvatskoj jedan manji dio. Danas je i u Hrvatskoj tržište prihvatilo online edukacije, jer alternative nema.  Kad prođe ova kriza, opet ćemo imati edukacije i seminare u tvrtkama i u hotelima i na konferencijama. U to nema sumnje, ali… Sve ovo što je sada došlo i što radimo digitalno, tu nema nazad, to je došlo i to će ostati. Online edukacije imaju brojne prednosti koje će im osigurati budućnost. Imaju i nekih mana i tu mislim prvenstveno na manjak društvenog kontakta odnosno networkinga, ali i za taj dio će se naći rješenje.
Vrijeme digitalizacije poslovanja je došlo odavno, ali su si mnogi mogli priuštiti da se ne digitaliziraju. Pri tome mislim i na poduzetnike i na državu i njene institucije. Mnogi poduzetnici su odgađali digitalizaciju jer su mogli: zašto bi ulagali novac, vrijeme i energiju, ako mogu (profitabilno) poslovati bez digitalizacije. I država isto tako, ako može, onda gura dokle ide.
Svi su tako gurali dok je išlo, a onda je sve stalo. I onda je sve opet krenulo, jer stajati se ne može i ne smije.

Doslovno preko noći, svi smo vidjeli da se sada skoro sve može naručiti i isporučiti, dogovoriti, organizirati i napraviti. Svi kukaju kako sastanče više nego ikada, komuniciraju po cijeli dan. Educiraju se i uče digitalne alate za koje prije mjeseca dana nisu znali da postoje. Stiže roba iz Hrvatske, Njemačke, Kine (da i iz Kine) k'o da je iza ugla. Ponuda voća i povrća s OPG-ova, barem za Zagreb, nadilazi najbolje ponude predbožičnih i preduskrsnih subota na placevima. I to bez drame parkiranja, vucaranja kolica i preskakanja milion ljudi među stolovima na placevima. Platim online, a sve mi donesu doma i stave pred vrata! Porezna uprava, državne službe, sad odjednom sve može online. Naravno da može jer drugačije ne može, a mora.
Desetci tisuća poduzetnika su predali zahtjev za državne potpore, a nitko nije udario pečat niti je stavio svoj potpis niti je stajao u redu na nekom šalteru državne uprave!!! Ni za ovo nema nazad. Sad je krenulo i vidjelo se da može.
Duh digitalizacije je izišao iz boce i vratiti se neće, nikada.

 

Što očekujete koliko će ovo trajati te kako će kriza dugoročno utjecati na poslovanje Vaše tvrtke?
U sljedećih godinu/godinu i pol, odnosno dok ne nađu i ne naprave dovoljnu količinu cjepiva imat ćemo „otvori-zatvori“ mjere izolacije u većoj ili manjoj mjeri i to će biti dosta traumatično za sve nas. Prvenstveno mislim na nas kao ljude među ljudima, a onda na nas kao poslodavce ili zaposlene.

Ono što ja vidim pozitivno, je situacija u kojoj se cijeli svijet bori protiv zajedničkog neprijatelja. Cijeli svijet se zalaže da se rješenje nađe što je moguće prije i uz što manje izgubljenih života i što manje štete. Isto tako, po izlasku iz ove krize, kad god to bilo, očekujem nagli i brz oporavak i rast na nivoe iznad ovih koje smo imali prošle godine.

 

Pripremate li izlaznu strategiju ili ćete i dalje raditi na novim proizvodima?
Za nas nema izlazne strategije, mi smo skroz unutra. Mi pomažemo tvrtkama, pojedincima i poduzetnicima da bolje rade i posluju. Sada im pomoć treba više nego ikada prije tako da ja očekujem značajan rast poslovanja.

 

Koje su, po Vama prednosti novonastale situacije?
U više dalekoistočnih jezika riječ kriza istovremeno znači i prilika. Kriza će nas natjerati da se trgnemo, da budemo inovativniji i da usvojimo „mindset“ koji bez krize ne bi (još) došao na red. Pod tim „mindset“-om mislim da ćemo morati smisliti nove usluge i proizvode za ovo novo „normalno“ i za ovo „sutra“ koje je već došlo i za koje mindset od prije krize neće biti kompetentan. 

 

Poruka drugim poduzetnicima, kako da se prilagode novim okolnostima?
Pogledajte oko sebe i pazite i pomažite jedni drugima. Najlakši način da sami postanete sretni je tako da usrećite neko drugo ljudsko biće.

 

Razgovarala: Kristina Androlić

Foto: Privatna arhiva Bronić