Mara Majstorović: Poduzetnička kriza i kako ostati priseban
Mara Majstorović je trenerica Neurolingvističkog programiranja i osobnog razvoja, urednica portala Samopozitivno, a proaktivnim ljudima pomaže i kroz edukativne i kreativne radionice te svoj jedinstveni planer pod nazivom "Pozitivni planer za vidljiv rezultat". Potaknuti zahtjevnim vremenima za poduzetnike, razgovarali smo s Marom o tome kako se suočiti s izazovima i unatoč svim obavezama kako ostati pribran i smiren te biti konstruktivan.
Draga Maro, u ovom vrlo teškom periodu mnogi su se poduzetnici našli u posve neočekivanim i vrlo teškim okolnostima. Kako ostati pribran, smiren, na usluzi svojoj obitelj i djelatnicima, očuvati zdravu pamet i održati poslovanje tvrtke sve u isto vrijeme nije nimalo lako. Kako si možemo pomoći?
Odgovor na sva ova pitanja nije jednostavan jer smo se svi skupa suočili sa nizom nepoznanica u isto vrijeme. Okolnosti su više nego komplicirane, uzročno su posljedične gotovo za cijeli svijet, a ne samo za nas koji kreiramo gospodarstvo u vlastitoj zemlji.
Ostati mentalno priseban u neočekivanim situacijama nije lako. No ukoliko smo upoznati s procesima koji se odvijaju u ovakvim okolnostima, možemo ih onda lakše i kontrolirati.
Kod nepoznatih stanja poput ovih koja nas iznenada zateknu (kao što su korona virus i potresi) dobro je razumjeti kako se osjećamo i kako smo na njih reagirali. Jesmo li percipirali situaciju kroz:
- šok i nevjericu,
- strah i ljutnju,
- anksioznost i depresiju ,
- prihvaćanje i traženje rješenja,
- ili smo se fleksibilno prilagodili i donijeli korjenitu promjenu u vlastitom sustavu.
Bitno je prepoznati u kojem od tih stanja smo se najduže zadržali. Upravo u ovim stanjima i leži odgovor kako si možemo pomoći, no ponavljam, zato prvo trebamo osvijestiti emotivno stanje i onda tražiti odgovor na njega.
U prva tri navedena stanja nećemo puno postići. Ostat ćemo paralizirani, komentirat ćemo situaciju, kritizirati i tražiti krivce u vanjskoj okolini i drugima. Prenašat ćemo takvu energiju na svoje djelatnike i obitelj, očekivati da nas drugi spašavaju. Pasivno ćemo sudjelovati i nećemo puno doprinijeti promjeni stanja, osim dodavati ulje na vatru stvarajući paniku, paranoju i sveopću konfuziju.
Ukoliko svjesno prihvatimo situaciju takvu kakva je i osvijestimo da smo tu gdje jesmo, da iz svoje kože ne možemo i da smo svi povezani, ukoliko odlučimo uhvatiti volan svoga života u svoje ruke moći ćemo se pokrenuti u smjeru traženja odgovora na pitanja. Tek kada zapitamo sami sebe što iz svega možemo naučiti, promijeniti i iskoristiti, moći ćemo se prilagoditi novonastaloj situaciji. Moći ćemo uočiti mogućnosti i prilike te u okviru vlastitih resursa i životnih iskustava donijeti korijenite odluke i primijeniti ih.
Kako očuvati moral? Koje su Vaše preporuke kao NLP stručnjak i kao osoba koja inače propagira pozitivan stav?
Netko je jednom rekao kako svako pokoljenje ima svoj moral i jede svojom žlicom. Nama se dogodilo to što se dogodilo i u cijeloj situaciji trebamo prepoznati dio vlastite odgovornosti, ali i dio prilika koje nam se otvaraju kroz ove neprilike. Moralno djelovanje se po definicijii karakterizira unutarnjim stavom kojim odabiremo vrijednosti koje nas pak mogu odvesti u određene postupke i na taj način emotivno i karakterno odrediti.
Zato u ovakvim situacijama trebamo ostati prisebni, odgovorni, optimistični, ne doživljavati život kao kaznu već se dalje kretati u smjeru pravih životnih ciljeva koji stvaraju i rješavaju ljudske probleme.
Pri tome svakako treba osvijestiti i promijeniti loše navike i postupke poput materijalnog gomilanja, natjecateljskog stjecanja profita na štetu drugih, prekomjernog rasta bez društvene odgovornosti, ekološke distorzije i uništavanja planeta.
Nakon toga, trebamo s povjerenjem otvoriti prostor za nove i moralnije mogućnosti. Napraviti ako treba životni i poslovni zaokret, hrabro ući čak i u nepoznatu zonu naravno kroz ekološku prizmu čineći dobrobit za sebe i druge.
Sve dijametralno od moralnih vrijednosti više ne dolazi u obzir jer nas je takvo djelovanje i dovelo tu gdje jesmo kako bismo naučili, spoznali, promijenili, osvijestili i uveli nove kodekse ponašanja i prave životne vrijednosti poput međuljudskog razumijevanja, suradnje, suosjećanja, prenašanja znanja i uzajamne podrške.
Radi se o vanrednim okolnostima. Tko odlazi na posao obvezan je distancirati se od ljudi, što je popriličan šok jer smo društvena bića. Drugi pak rade od kuće, kao u kriznom štabu u punoj kući ili stanu pokušavaju sačuvati svoj mir. Kako si olakšati ovu situaciju?
Kako ste i spomenuli na početku pitanja, radi se o vanrednim okolnostima, a vanredne okolnosti traže izvanredna ponašanja. Strpljenje i razumijevanje je potrebno više nego ikada.
U ovakvim trenucima, bitno je prebaciti fokus na slušanje jer po prvi puta svi imamo jednake potrebe i ciljeve te imamo pravo reći kako se osjećamo.
Sigurna sam kako se svi želimo što prije vratiti u normalno funkcioniranje i ostati zdravi ili pak ozdraviti. U takvim situacijama nam i ne služe konfliktne situacije već odnosi puni razumijevanja i empatije.
Kada svi jednako razmišljamo dobro je razumjeti koliko smo ipak svi i različiti te kako svatko može doprinijeti svojim iskustvima i vrijednostima bržem iznalaženju rješenja.
Različitost itekako pomaže lakšem podnošenju situacije kroz sagledavanja problema sa više strana i raspodjelom obveza po principu tko što voli raditi neka to i radi, naravno odgovorno u odnosu na sve ostale.
Koliko mislite da će ova situacija potrajati te da li su ljudi sposobni tako dugo biti u svojevrsnoj karanteni?
Situacija će potrajati onoliko koliko treba. Moramo razumjeti da svojim navikama te svjesnim i nesvjesnim namjerama mi utječemo na tijek stvari.
Karantena se događa s razlogom, jer uvijek postoje neodgovorni pojedinci koji misle da su nedodirljivi i da se njih ova situacija ne tiče. No opet, ponavljam sve je u stavu. Vidimo li stvari kao kaznu ili priliku?
Zapitajmo se, kada bi nam netko rekao strpite se 14 dana i svi ostanite u kućama, 15-i dan će virus nestati, sigurna sam kako bismo svi to odradili bez imalo napora.
Ovako sa stavom i pitanjem u glavi zašto ja, s nepovjerenjem u sebe i druge hoćemo li izdržati, stvara se psihoza nemoći i paranoje. No svi znamo da čovjek u vrlo ekstremnim situacijama može izdržati čudesne napore. Prema tome, ako itko može izdržati teškoće života onda su to ljudi.
Ljudi su sposobni otputovati u Svemir pa kako ne bi mogli izdržati karantenu od 14 ili mjesec dana u okruženju svoga doma i obitelji!
Kako vidite budućnost Hrvatske nakon 2020. godine?
Recimo da je 2020. godina „godina istine“ kako za pojedinca tako i za ljude koji su izabrani da nas vode, ali i za cijelu Lijepu našu.
Po prvi puta smo nakon skoro 30 godina suočeni po život bitnim izazovima i u takvim situacijama svi ćemo iz sebe izvući i ono najbolje, ali i ono najgore. Na nama je da to prepoznamo i pravodobno reagiramo jer o tome ovise daljnja iskustva.
Ovakvi događaji i služe kako bi se napravile korijenite promjene, kako bi svi mogli biti jednaki, a ne da su kao u Orwellovskoj „Životinjskoj farmi“ neki Bogom dani i dalje jednakiji od drugih.
Ova prilika se ne propušta i vrijeme je da se svi skupa zapitamo: „Što je to što radimo, kuda nas to vodi? Što su uistinu pravi problemi? Što nas zaustavlja, a što potiče da ih riješimo? Što nas i tko koči u napretku i s kojim strahovima živimo?“
Vrijeme je za jedan veliki „reset i buđenje nacije“. U protivnom, bojim se da mnogi drugu priliku neće doživjeti, a mlade na kojima svijet ostaje nećemo ništa podučiti.
Za kraj bih voljela ipak završiti optimistično i pozivam sve čitatelje: osvijestite vlastitu moć pogleda na budućnost.
Kada se većina Hrvata bude budila s vizijom napretka i stvaranja ne samo za vlastitu dobrobit već za dobrobit ljudi oko sebe i s vizijom bolje budućnosti, tada će Hrvatska imati perspektivu.
Znači nije do korona virusa, nije do potresa, već do nas samih, naše vlastite odgovornosti za djelovanje ili nedjelovanje i našeg pogleda na stvari.
Pazimo što i kako radimo, koga biramo, kome dajemo svoje povjerenje, s kojom namjerom djelujemo i kako razmišljamo i naša zemlja će procvjetati.
Možda zvuči utopijski, no stvar je vrlo jasna: mudri ljudi su davno rekli kako nikada nećemo promijeniti stvari boreći se protiv sadašnjosti. Da bismo nešto promijenili potrebno je imati viziju i stvoriti novi model koji će postojeći učiniti zastarjelim.
Zato, ovaj put svi mudro, pametno i samo pozitivno!
Hvala, Maro, na razgovoru i pozitivnim porukama.
Razgovarala: Kristina Androlić
Foto: Business Cafe
Više o Mari, njenom poduzetničkom putu i inspirativnim projektima možete pročitati ovdje: Intervju: Mara Majstorović, vlasnica tvrtka Lotusmedia i urednica portala Samopozitivno.